Podaci koji slijede objavljeni su na engleskom jeziku u “Hrvatskoj kronici – Chicago”, br. 1., proljeće 2002., prigodom 90. obljetnice potonuća Titanika. Dijaspora.hr donosi popis s nekim sitnijim izmjenama i dopunama.
Petnaestog travnja 1912. godine potonuo je prekooceanski “nepotopivi” Titanik. Među 1316 putnika, od kojih je 818 izgubilo živote u ovoj užasnoj nesreći, koja je zapanjila tadašnji svijet, bilo je i nekoliko Hrvata koji su dolazili iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Od njih, sljedeći su izgubili živote:
Čačić Jago/Grga, 18, neoženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.
Čačić, Luka, 38, oženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.
Čačić, Manda, 21, neudata, Široka Kula, išla u South Chicago, Illinois.
Čačić, Marija, 30, neudata, Široka Kula, išla u South Chicago, Illinois.
Čalić, Jovo, 17, neoženjen, Breznik, išao u Sault Ste. Marie, Michigan.
Čalić, Petar, 17, neoženjen, Brezik, išao u Sault Ste. Marie, Michigan.
Čor, Bartol, 35, oženjen, Kričina, išao u Great Falls, Montana.
Čor, Ivan, 27, oženjen, Kričina, išao u Great Falls, Montana.
Čor, Ljudevit, 19, oženjen, Kričina, išao u St. Louis, Missouri.
Čulumović, Joso, 17, neoženjen, Lipova Glavica, išao u Hammond, Indiana (on se ukrcao pod imenom Ećimović).
Dakić, Branko, 19, Gornji Miholjac, nije poznato u koje mjesto je išao. Njegovi posmrtni ostaci, ako su i pronađeni, nisu nikad identificirani.
Dika, Mirko, 17, neoženjen, Podgora (Crikvenica?), išao u Vancouver, Kanada.
Dimić, Jovan, 42, oženjen, Ostrovica, išao u Red Lodge, Montana.
Draženović Josip, 33, oženjen, Hrastelnica, išao u New York. Njegovo tijelo pronašao je brod MacKay Bennett i položeno je u more 21. travnja 1912. Na tijelu su nađeni sljedeći predmeti: lula, putovnica, krunica, 25 dolara i 5 kruna (na jednom mjestu piše da mu je bilo 30 godina).
Hendeković, Ignjac, 28, oženjen, Vagovina, išao u Harrisburg, Pennsylvania. Putuje s Matildom Petranec. Njegovo tijelo je pronašao brod MacKay Bennett. Pokopano je 10. svibnja 1912. u katoličkom groblju Mount Olivet, Halifax. Na tijelu su pronađeni sljedeći predmeti: nožić, novčanik s 12 dolara u papiru i u manjem novčaniku 72 centa, zatim dvije brodske karte trećeg razreda, broj 349245 za Matildu Petranec i broj 349243 za Toznai!! Hendoković.
Karajić, Milan, 30, oženjen, Vagovina, išao u Youngstown, Ohio.
Orešković, Jelka, 23, neudata, Konjsko Brdo, išla u South Chicago, Illinois (putuje s Lukom i Marijom Orešković).
Orešković, Marija, 20, neudata, Konjsko Brdo, išla u South Chicago, Illinois (putuje s Lukom i Jelkom Orešković. Marijina majka je kasnije primila L50 od Mansion House Titanic Relief Fund).
Orešković, Luka, 20, oženjen, Konjsko Brdo, išao u South Chicago, Illinois (putuje s Marijom i Jelkom Orešković).
Pavlović, Štefo, 32, oženjen, Vagovina, išao u Harrisburg, Pennsylvania.
Petranec, Matilda, 28, udovica, Vagovina, išla u Harrisburg, Pennsylvania (putuje s Ignjacom Hendeković. Njezina putna karta pronađena je na tijelu g. Hendekovića.
Pocrnić, Mate, 17, neoženjen, Bukovac, išao u South Chicago, Illinois (nekad je pisan i kao “Pacruic”, “Pecruic” i “Pokrnic”).
Pocrnić, Tomo, 24, oženjen, Bukovac, išao u South Chicago, Illinois (nekad je pisan i kao “Pacruic”, “Pecruic” i “Pokrnic”).
Smiljanić, Mile, 37, Pisač kod Udbine, nije poznato u koje mjesto je išao. Njegovi posmrtni ostaci, ako su bili i pronađeni, nisu nikad identificirani.
Stanković, Ivan, 33, neoženjen, Galgovo, išao u New York. Na internetu se može pronaći da je Stanković već prije bio u Americi, vratio se doma samo zbog sređivanja papira oko imovine svoje pokojne žene i na povratku u Ameriku izgubio je život.
Strilić, Ivan, 27, oženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.
Turčin, Stjepan, 36, oženjen, Bratina, išao u Youngstown, Ohio.
Ovom popisu možemo dodati i ime svećenika benediktinca Josipa Perušića (Josef Peruschitz) koji je rođen 1871. u Njemačkoj (Bavarska), ali hrvatskog je podrijetla. On je putovao u Minnesotu da bi preuzeo dužnost ravnatelja tamošnje srednje škole. Poznato je da je odbio ući u čamac za spašavanje da bi dao prednost suputnicima da spase život.
Iz Bosne i Hercegovine
Bakić, Kerim, 26, oženjen, Bakić, išao u Harrisburg, Pennsylvania.
Bekić, Tido?, 38, oženjen, Bakić, Bosnia, išao u Harrisburg, Pennsylvania (prezime se navodi i kao Kekić).
Sivić, Husein, 40, oženjen, Bakić, išao u Harrisburg, Pennsylvania (ponekad naveden i kao Husen Sivic).
Posmrtni ostaci ove trojice, ako su i pronađeni, nikad nisu bili identificirani.
Preživjeli
Ivan Jalševac, 29, Topolovac. Žena mu Kata ostala je u njegovu rodnom selu. Išao je u New York, ali poslije spašavanja pošao je u Galesburg, Illinois, gdje mu je živio prijatelj Franjo Karun. S vremenom Jalševac se vratio u Hrvatsku i umro je 1945. u rodnom selu.
Nikola Lulić, rođen 24. veljače 1883. u selu Konjsko Brdo u Lici. Pobjegao je iz austrijske vojske 1902. i otišao u Ameriku. Živio je u Chisholmu, Minnesota i radio u rudniku “Alpena Mine”. Ujesen 1911. vratio se u Hrvatsku posjetiti obitelj, ženu Martu i dvoje djece. Budući da je već bio nekoliko godina u Americi, kada je pošao nazad služio je kao neslužbeni vodič drugim iseljenicima koji su mu zauzvrat platili putnu kartu. Ukrcao se na Titanik u Southamptonu i pošao u Minnesotu. Poslije brodoloma, Lulića je spasila Carpathia, na kojoj je bio velik broj hrvatski mornara.
Po dolasku u New York, Lulić je umjesto u Minnesotu otišao ujaku Rossu Rosiniću u Chicago, Illinois. Poslije Prvog svjetskog rata Lulić se vratio u svoj rodni kraj i bavio se poljoprivredom. Ali, kako se od tog nije moglo živjeti, išao je više puta između dva svjetska rata u Francusku kao sezonski radnik.
Lulića žena Marta umrla je dosta rano i on se sam brinuo za brojnu djecu iz svoja dva braka. U starijim danima živio je dosta samotno i umro je 1962. u Perušiću, u kući svoje najmlađe kćerke Mare (*Milan Gnjatović, u pjesmi “Potonuće broda Titanica”/Narodna američka Pjesmarica. St. Louis: Ivan Sikočan, 1913., spominje ga netočno kao Nikola Lukić).
Mara Osman, 31, udata, Vagovina, išla je u Harrisburg, Pennsylvania. Poslije brodoloma spasio ju je brod Carpathia. Nakon dolaska u New York (18. lipnja 1912.) otišla je sestri Rudolphi Paulovich u Steelton, Pennsylvania (u imigrantskom uredu piše da je neudata i da je Poljakinja. Gore spomenuti Gnjatović u svojoj pjesmi navodi Maru kao jednu od troje Hrvata koji su preživjeli tragediju Titanika.
O Mari Osman mogu se na internetu pronaći, među ostalim, i sljedeće pojedinosti. Rođena je 1881., udala se za Miška Banski 1904. godine s kojim je imala sina Franju. Drugi opet pišu da su imali trojicu sinova. Izgleda da se razvela od muža i putovala je pod djevojačkim prezimenom Osman. Sin Franjo kasnije joj se pridružio u Americi i umro je u Kaliforniji 1980. Po dolasku u Ameriku, Mara se preudala i navodno je umrla 1938. u državi Wisconsin.
