Predrag Praštalo, predsjednik Europskog pokreta u BiH je nedavno uzeo učešće u međunarodnoj konferenciji u Sloveniji, koju je organizirao Institut IFIMES iz Ljubljane. Tim povodom javnosti u BiH, partnerima i poslovnim prijateljima prenosimo rezime govora i izlaganja predsjednika Europskog pokreta, koji slovi kao jedan od pionira u angažmanu nevladinog sektora i organizacija civilnog društva u procesu EU integracija, priopćeno je iz Europskog pokreta u BiH.
- Radi kompliciranog društveno-političkog uređenja, kojeg nam je Daytonskim mirovnim sporazumom i ustavom (s opravdanim ciljem okončanja ratnih sukoba 90-tih godina prošlog vijeka) nametnula međunarodna zajednica, a koji neodgovornim domaćim političarima (nacionalistički orijentiranim i vođenim ciljevima) omogućava stalne društveno-političke blokade i krizne situacije, koje vrlo lako mogu prerasti u naredne oružane sukobe, i bez „pozitivno- diskriminirajuće podrške“ od strane Brisela i Evropske unije i međunarodne zajednice,iako imamo vrlo kvalitetne ljudske kapacitete i potencijale, ako bi nam se postavljali uvjeti slično uređenim i funkcionalnim društvima popur Češke, Mađarske, Slovačke ili Slovenie Bosna i Hercegovina može čekati i do 3000-te godine,a da ni do tada možda nećemo postići iskreni politički konsenzus pristupanju u NATO, vitalnom i iskrenom „europskom interesu društva“ ili postati član EU.
- Danas EU ima jedinstvenu priliku da iz trenutačnog kriznog razdoblja, ali i iz rađanja Unije u vrijeme "Američko-Ruske hladno- ratovske Europe i svijeta", koja je osmišljena i „krojena „ po uzoru na stvaranje Sjedinjenih Američkih Država, definitivno i konačno preraste i postane samostalni europski projekt jedinstvene Europske unije, bez podjela i diskriminacije na"male i velike", "nove i stare" i "bogate i siromašne" članice, što je proces koji mora biti okončan procesom reformiranja i integracija europskog prostora pod službenim nazivom “Zapadni Balkan“ u EU- što prije,to bolje i po samu EU i regiju.
– Dokle god se to ne dogodi ostat će tamna mrlja i relikt prošlosti podjela na europskom kontinentom, jer bi to značilo ponovno povlačenje nevidljive crte, koja je stoljećima dijelila Europu, samo ovaj put put ne na „zapad“ – „istok“, „kapitalizam“-„komunizam“, nego rasna diskriminacija na „civiliziranu i kulturnu“- „neciviliziranu- nekulturnu“ ili „bogatu“ i „siromašnu“ Europu.
- A da bi došlo do konačnog ukidanja nevidljivih crta razdvajanja europskih naroda i kultura, neophodno i vitalno važno po opstojnost i dalji razvoj sameEU, kao najvećeg i najznačajnijeg projekta ljudske povjesti je što brza integracija posebno BiH i regije Zapadnog Balkana u europske procese i članstvo u samoj EU, i to ne 2030. godine ili kasnije, nego najduže u narednih 7-8.godina.
-U protivnom, sigurnost i opstanak EU su upitni, jer ovaj puta ne bi kataklizma bila ograničena na područje bivše Jugoslavije, kao što je slučaj bio 90-tih godina prošlog stoljeća, nego bi izbjeglički, humanitarni i rušilački val preplavio Europu i mnogo šire.
– Pri tome trebamo imati na umu da je 90-godina na Balkanu samo jedna država i vojna sila (SAD i NATO) defacto imala pravo odlučivanja i donošenja političkih i vojnih odluka na području nekadašnje Jugoslavije, dok danas svakodnevno primjećujemo jačanje ekonomskih i geo-političkih interesa u prvom redu Rusije,Turske, Kine, ali i arapskih država, fundamentalističkih orijentiranih organizacija i pokreta i drugih na trusnom području naše regije, koji i pored svega samo unutar EU može i treba imati svoju prioritetnu budućnost i orijentaciju.
- Tako dolazimo do zaključka da članstvo i integracija BiH i Balkana u EU mora biti primarni interes Bruxellesa, gledano iz sigurnosnih razloga po ljudske živote i posebno ogromnog kapitala i geo-strateških ciljeva i same EU i buduće „Europske vojske“,koji su svi skupa u igri „novog miješanja svjetskih karata“, ponekada čak veći interes, nego li što je nama samima u regiji, koji smo navikli na sve moguće scenarije kriza, ratova i razaranja, bez kojih gotovo da i ne znamo da egzistiramo i djelujemo.
- Upravo Bruxelles i Euvropa su ti, koji mogu najviše izgubiti, prije svega svoj luksuz mirnog i spokojnog egzistiranja u slučaju novih turbulencija u našoj regiji, koje gotovo sigurno, ovaj put, ne bi zahvatile samo područje nekadasnje Jugoslavije, nego veći dio europskog kontinenta, ako ne i šire.
- Na žalost, turbulencije, kaos i sukobi su dio "kulture", povjesti i nasljeđa BiH i regije, koji su već danas ponovno spremni da se, poput vulkana, svakog trenutka aktiviraju i eksplodiraju, i jedina alternativa tome je da Europa dođe "tobe" ili ti pameti, i da sustavom "pozitivne diskriminacije", prije svega BiH i Mekodoniji ( kao specifičnim slučajevima,koji imaju "Daytonsko primirje", odnosno "Ohridski sporazum"), ali i svim drugim državama regije otvori sirom vrata europskoj perspektivi.
-Stoga su naša očekivanja velika u vrijeme predsjedavanja Bugarske, u nadi da će nastati neki novi proces, sličan solunskom kada je regiji obećana i najavljena jasna europska perspektiva.
- Bez integracija i članstva BiH i Balkana u europskoj EU, jadni li smo svi mi u regiji, a jedini jadniji od nas mogu biti EU i Europa ukoliko se ova regija ponovno " napali" pa zapali,jer dim s Balkana i " balkanizacija" Europe je najgori scenarij za EU,koja siguran sam u to, vrlo teško ili nikako ne bi mogla opstati u sličnim scenarijima.
- I BiH i regija i EU i Europa stoje pred izborom: Civilizirana Balkanska regija u EU,po prvi put u svojoj povjesti kao član i partner u rješavanju svjetskih pitanja i problema, ili po tko zna koji put u povjesti primitivan i destruktivan Balkan, prije svega opasan za samog sebe, ali isto tako opasan za sve oko sebe.
-Za nas u BiH dobivanje kandidatskog statusa 2019 i kasnije, a moguće članstvo u EU 2030. ili neke naredne godine, je ravno kapitulaciji europske vizije, odnosno jednako objavi i stimulacije daljim podjelama, kriznim političkim i društvenim situacijama, vjerskoj i političkoj radikalizaciji, a što bi sve prije ili kasnije, neumitno dovelo i do mogućih unutarnjih i regionalnih (u prvoj fazi) sukoba.
- Zato veliku nadu polažemo u Bugarsko, Austrijsko i Rumunjsko predsjedavanje EU 2018-2019, kao i u daljnje lobiranje zemalja članica" Višegradske grupe", Slovenije, Hrvatske i Grčke u institucijama EU ,koji su najiskreniji prijatelji i BiH i regije, koji uz to najbolje poznaju prilike u našoj regiji i na kraju, imaju i najviše interesa za očuvanje mira i stabilnosti regije, a što nam samo članstvo u EU svima garantira.
- BiH je društvo i zemlja apsurda, a jedan od njih je da je Europskom pokretu ( čija majka organizacija u Bruxellesu je bila jedan od inicijatora stvaranja Europske unije 1950. godine kakvu danas poznajemo) do sada. Najveći donator je bila Turska, a ne EU,koja inače već pet godina ne sudjeluje u formiranju našeg proračuna što na izravan i neizravan način govori dosta, a da se ne izgovori više niti jedna riječ.
-Ovo može biti dobar uvod u daljnju kraću stručnu analizu kao jasan pokazatelj odnosa snaga, povjeranja i ugleda kod građana naše zemlje u usporedbi "odnosa snaga i utjecaja" najveće svjetske velesile(a) i EU u našoj zemlji, koja pokazuje da nevladina organizacija, koju podržavaju poreuni obveznici "izvan europske države" ima ca. 120 puta veći godišnji proračun od prve nevladine organizacije osnovane u BiH sa europskim prefiksom, a koja je u široj domaćoj i regionalnoj javnosti već neko vrijeme prepoznata kao lider zagovaranja i promoviranja europskih integracija naše zemlje.
- Ovo je jedan od banalnih primjera zašto građanke i građani BiH još uvijek više povjerenja imaju i polažu u političku snagu odlučivanja npr.SAD,nego li same EU,koja sve više gubi na ugledu u regiji, kako postaje jasnije da nismo uvijek baš rado viđeni kao članica Europske unije u neko dogledno i prihvatljivo vrijeme.
– Pored svih mnogih i vitalno važnih osebujnosti i vrijednosti kojima se prepoznaje i simbolizira EU kao jedan od predvodnika „novog svijeta“ poput humanost, demokracija, ljudska prava i slobode, obrazovanja, ekologija, pravna stečevina, religijske slobode, nauka i tehnologija, zaštita potrošača, i sl. sve češće od građanki i građana čujemo da je jedino što je preostalo od „europske šargarepe na štapu“ su EU fondovi i projekti, odnosno nada da će se iseljenjem iz BiH u neku europsku državu riješiti svi nagomilani problemi, koji opterećuju veći dio našeg stanovništva - što je još jedan od poraza birokratske EU i razlog više da se Europa bez granica i predrasuda vrati izvornoj ideji jedinstvenog kontinenta i složnim Europljankama i Europljanima,kako to Betovenova himna EU propagira.
-Dobronamjerni i prijatelji BiH će se možda složiti ili čak podržati moje stavove, ali svatko mi neće zamjeriti ili našu organizaciju blokirati (kao što neki visoko rangirani subjekti rade izvjesno vrijeme), samo radi iznošenje osobnog stava nakon 13 godina rada u procesu EU integracija BiH i regije.
-Oni drugi "birokratski i službeni prijatelji" i BiH i Europskog pokreta ( kako iz zemlje,a još više iz inozemstva, koji će se u mojim riječima lako prepoznati) će nakon ovog teksta, nastaviti raditi ono što najbolje znaju: ignorirati, blokirati, omalovažavati i umanjivati rad i značaj djelovanja Europskog pokreta u BiH, čime pri punoj svijesti i sa iskrenom najgorom namjerom usporavaju europski put i kradu bolju budućnost BiH, naše djece i djece naše djece.
-A sve samo jer nisu shvatili europsku ideju : Pred Bogom i zakonom svi smo jednaki...Europa pripada svima podjednako...Sloboda mišljenja i izjašnjavanje različitog stava i mišljenja...Pravo na društveni aktivizam građanki i građana bez uplitanja i blokada institucija...Ako si mi dobronamjeran i prijatelj, uputi mi konstruktivne kritike...
-Radi svega navedenog EU se mora vratiti Europljankama i Europljanima, građankama i građanima, koji danas, nažalost, pružaju mnogo manju podršku izvornoj ideji jedinstvene Europe, nego li žitelji bilo koje države Balkana, što je veliki razlog za "zvono" za EU institucije i razlog vise za jačanje "europske EU i europske Europe".
- Hvala na pažnji, pozivu i prilici da javno, konstruktivno i samokritično govorimo o Europi, Europskoj uniji i nama samima, što nije uvijek slučaj u mojoj zemlji, gdje na žalost vrlo rijetko, čak i EU institucije, pružaju priliku nama „pionirima i metuzalemima“ procesa EU integracija našeg društva, da u javnosti iznesemo svoj stav i moguće kritike s ciljem da nam Europa, EU i regija budu bolje mjesto za život i rad u svjetski neizvjesnoj budućnosti, a da za to ne budemo kažnjeni i nesankcionirani kao što je često bio Europski pokret u BiH.
