Sagorijevanje na poslu/Burnout sindrom” itekako je čest slučaj i u BiH, piše Večernji list, čija je ekipa istražila koliko je ovaj sindrom zapravo prisutan u zemlji, a njegovu učestalost potvrdila nam je i Katarina Mravak, psihologinja.
Ovaj sindrom ogleda se u previše posla, za bh. prilike i premalo plaćenog, te nedostatku vremena za potreban odmor i posvećenost sebi i vlastitoj obitelji.
Privrženost cilju
- ‘Sagorijevanje na poslu/ Burnout’ ima više definicija koje su u osnovi iste, samo su se vremenom proširivale i oblikovale, pojasnila nam je Katarina Mravak, te podsjetila da je ovaj pojam prvi uveo psiholog Herbert Freudenberger (1974.) koji sagorijevanje definira kao stanje preopterećenosti ili frustracije izazvane prevelikom privrženosti i odanosti nekom cilju. Prema teoriji koju su dalje razradili stručnjaci, sagorijevanje na poslu je zapravo progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada koji doživljavaju ljudi u raznim profesijama kao rezultat frustracija i stresa na poslu. “Dakle, to je neugodno emocionalno stanje koje proizlazi iz dugotrajnih, povećavajućih ili novih pritisaka koje pojedinac percipira većim od vlastitih mogućnosti suočavanja, dodaje Katarina Mravak.
Posao kao opterećenje
Prema njezinim riječima, neugodni simptomi ove pojave su: stalna razdražljivost, anksioznost, problemi koncentracije, zaboravljivost, razdoblja s povišenim tlakom, lupanje srca, aritmija, nesanica, probavni problemi, posao se više ne doživljava kao zadovoljstvo, zatim kašnjenje na posao, odgađanje poslova i nerado prihvaćanje novih obveza, produžavanje radnih stanki, stalni umor, izolacija od prijatelja i obitelji, porast cinizma, apatije, ogorčenost, pojačano pušenje, trošenje alkohola, lijekova...
- Posao postaje opterećenje, a naša svakodnevnica postaju kronična depresija, psihička i fizička izmorenost, kronične glavobolje i migrene, stalni probavni problemi, pad imuniteta i stalno obolijevanje, alergije koje rezultiraju željom za bijegom iz društva i napuštanjem obitelji, raskidanje nekih prijateljstava. Sve su to posljedice sindroma sagorijevanja na poslu, ističe Mravak. “Burnout sindrom” nije zaobišao ni BiH. Iako se o njemu vrlo malo, skoro nikako, ne govori i nije bio predmetom ozbiljnih istraživanja, zastupljen je u značajnoj mjeri i u stalnom je porastu, mišljenje je stručnjaka. - Kod nas su ljudi zbog relativno malih primanja primorani raditi više poslova, ili više opisa nego što im pripada radnim mjestom zbog nedovoljno zaposlenih stručnih kadrova u pojedinim organizacijama i institucijama, a onda to znači kršiti odluku o 40 sati rada tjedno. Ako se trajno iscrpljujete radom, uz to nemate adekvatne uvjete za rad i pozitivnu radnu klimu, te nemate slobodne dane za odmor, onda imamo veliki broj kandidata za ‘Burnout’, zaključuje Katarina Mravak, psihologinja koja je nedavno bila trenerica na obuci vezanoj uz ovaj sindrom, koji može biti itekako opasan. •
