Koji sve specijalisti sudjeluju u timu za postcovid rehabilitaciju? Kako izgleda fizijatrijska rehabilitacija bolesnika koji su preboljeli koronu, prema kojim ciljevima je usmjerena? Koliko traje fizijatrijska postcovid rehabilitacija?
Na ova pitanja za Ordinacija.hr odgovara doc. prim.dr. sc. Dubravka Bobek, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, subspec. reumatolog, ujedno i pročelnica Zavoda za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu s reumatologijom u KB Dubrava.
U rehabilitacijskom timu, pojašnjava doc. Bobek, su specijalist rehabilitacije (fizijatar), fizioterapeut, radni terapeut, medicinska sestra, logoped te liječnici specijalisti kao što su pulmolozi, neurolozi, kirurzi, ortopedi, psihijatri ovisno o kliničkoj slici bolesnika. U timu su u nutricionist i psiholog. Fizijatrijska rehabilitacija bolesnika koji su preboljeli koronu uključuje 3 glavna rehabilitacijska programa sa specifičnim cijevima čiji je intenzitet prilagođen bolesnikovom kardio-respiratornom i koštano-mišićnom kapacitetu:
A) RESPIRATORNI REHA. PROGRAM (R 1/2) - cilj je poboljšanje dišnog kapaciteta, smanje zaduhe, o-olakšavanje eliminacije sekreta
B) OSTEOOMUSKULARNI REHA. PROGRAM (OM 1/2) - cilj je poboljšanje općeg kondicionog statusa, povećanje opsega pokreta zglobova (smanjenje kontraktura), jačanje mišića
C) KOGNITIVNO-BALANSNI REHA. PROGRAM (KB1/2) - poboljšanje kognicije, ravnoteže, propriocepcija, procjena poremećaja i vježbe ravnoteže ALFA stabilometrijskom platformom.
Rehabilitacija se prekida kod post COVID-19 bolesnika u slučaju pojave novih simptoma u smislu febriliteta, kratkoće daha, grudne boli ili ostalih medicinskih komplikacija koje zahtijevaju obradu i daljnje postupanje po liječniku određene specijalnosti.
Rehabilitacija se provodi sukladno epidemiološkim preporukama s ciljem smanjivanja rizika od generiranja aero-sola tijekom intervencija. Članovi reha. tima kao i bolesnici provode osobne preventivne mjere zaštite.
Preporučuje se provoditi aerobne vježbe poput hodanja ili brzog hodanja, trčanja, plivanja koje treba započeti s niskim intenzitetom uz postepeno povećanje intenziteta i trajanja vježbi: 3 do 5 puta tjedno, 20 do 30 minuta vježbanja. Intermitentni način vježbanja može se koristiti kod bolesnika koji su skloni umoru. Preporučuju se vježbe snaženja: 8-12 ponavljanja, 1-3 serije uz 2 minute pauze, postupno progresivne vježbe s otporom od 60-80% maksimalnog srčanog opterećenja korigiranog s dobi, s učestalošću od 2 do 3 puta tjedno, tijekom 6 tjedana uz tjedno povećanje intenziteta za 5% do 10 %.
Rehabilitacijski programi postcovid dnevne bolnice za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju traju 6 - 12. Individualno se pristupa svakom bolesniku i tretmani se određuju prema težini bolesti. Zahtjevniji su stariji bolesnici, oni s pridruženim bolestima te adipozni bolesnici.
KOJI SU NAJČEŠĆI ZNAKOVI DOGOTRAJNOG COVIDA?
Najčešći simptomi i znakovi dugotrajnog covida i postcovid sindroma u postcovid dnevnoj bolnici za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu KBD:
✓ zaduha (65,3%)
✓ umor (46,5%)
✓ smanjen kardiorespiratorni kapacitet (45,5%)
✓ skraćena hodna pruga (43,4%)
✓ poremećaj sna (25,3%)
✓ neurološki simptomi (22,2%)
✓ poremećaj koncentracije (21,2%)
✓ ispadanje (efluvij) kose i
✓ poteškoće s gutanjem (disfagija) (4%)
Kliničari i istraživači usredotočili su se na akutnu fazu covida -19, ali potrebno je kontinuirano praćenje dugotrajnih učinaka nakon hospitalizacije, kaže doc.prim. dr. sc. Dubravka Bobek, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, subspec. reumatolog.
GUBITAK MIŠIĆNE MASE
"U kritično bolesnih pacijenata do kraja prvog tjedna prijema na JIL može se izgubiti 15- 20 posto ukupne mišićne mase, a veći će udio mišića izgubiti oni s eskalirajućim zatajenjem organa. Pacijenti s većom postojećom mišićnom rezervom imat će bolji ishod, ali se nikada neće vratiti u dobnu liniju ili premorbidno stanje. To je zato što mišići popravljeni nakon kritične bolesti možda neće biti usporedive kvalitete, s većim udjelom masti i vode. Čak i s multimodalnom terapijom za obnavljanje ili povećanje mišićne mase, aerobni kapacitet se i dalje neće uspjeti vratiti u osnovni status pojedinca. Unatoč ranoj proaktivnoj fizioterapiji, fleksione kontrakture mogu se pojaviti i česte su u bolesnika koji imaju dulji boravak ili onih s neuromuskularnim bolestima.To utječe na budući rehabilitacijski potencijal i sposobnost povratka na posao", kaže doc. Bobek.
SLABOST STEČENA U JEDINICA INTENZIVNE NJEGE
Slabost stečena u jedinicama intenzivne njege najčešći je oblik tjelesnog oštećenja viđen kod preživjelih osoba. To je skupina poremećaja koja obuhvaća bolesnike s loše definiranom slabošću i slabom pokretljivošću, zajedno s onima s miopatijom s kritičnom bolešću i/ili polineuropatijom. Klinički, pacijenti pokazuju opću slabost udova, izraženiju u, npr. ramenima i bokovima, a utječe i na respiratorne mišiće što može spriječiti odvikavanje od mehaničke ventilacije. To se često vidi kod pacijenata koji su imali duži boravak, zahtijevajući produljenu sedaciju i liberalnu uporabu neuromuskularnih blokatora, što sve odražava povećanu težinu bolesti i lošiju kvalitetu života.
Mišićna slabost i funkcionalno oštećenje često su primijećeni u prvoj godini, a oporavak od tjelesne disfunkcije bio je nepotpun čak 5 godina nakon otpusta - pojašnjava doc. Bobek. Zato se, kaže, primjenjuje rana mobilizacija pacijenata dok su na JIL-u, što podrazumijeva pasivnu i aktivnu mobilizaciju u roku od 72 sata od prijema na JIL, a primjenjuje se na one s najtežim respiratornim zatajenjem. Svrha je očuvati mišićnu funkciju i ograničiti gubi-tak mišića. Također potiče se upotreba minimalne sedacije što dodatno pridonosi smanjenju delirija i slabosti stečene u jedinicama intenzivne njege.
KONTRAKTURE ZGLOBOVA
"Kontrakture (nemogućnost punog opsega pokreta u zglobu) zglobova mogu se razviti nakon duže nepokretnosti, unatoč rehabilitaciji. Najčešće zahvaćeni zglobovi su laktovi i gležnjevi s pogođenim koljenima i kukovima. Pasivni pokreti kao dio svakodnevne fizioterapije i uporaba udlaga usmjereni su na smanjenje učestalosti teških kontraktura kod dugotrajnih bolesnika. Jedna studija identificirala je 34 posto pacijenata koji su boravili dulje od 14 dana i imali su klinički značajno kontrakture prilikom otpusta iz JIL-a. To također pridonosi smanjenoj pokretljivosti i polaganom povratku u normalnu funkciju" pojašnjava doc. Bobek.
DERMATOLOŠKI PROBLEMI
Sva oštećenja kože tijekom akutne faze dodatno se pogoršavaju stalnom smanjenom pokretljivošću tijekom procesa rehabilitacije i otpuštanja iz bolnice. Loše zacjeljivanje rana i infekcije mekih tkiva mogu se pogoršati zbog loše prehrane, a bit će praćeni gubitkom kose i uznemirujućom suhom kožom mjesecima nakon otpusta s JIL-a.
POTEŠKOĆE S PAMĆENJEM
"Poteškoće s pamćenjem, koncentracijom, pažnjom i boljim funkcioniranjem obično se izvješćuju nakon epizode kritične bolesti.Oni su neophodni za povratak neovisnom životu, zaposlenju i ukupnoj kvaliteti života. Studije pokazuju da se kognitivni deficiti javljaju i kod mladih i kod starijih osoba i trajni su nakon 12 mjeseci, a 34% i 24% pacijenata bilježe kognitivne rezultate u skladu s umjerenom traumatičnom ozljedom mozga, odnosno blagom Alzheimerovom bolešću. Za one koji oporavljaju kognitivne funkcije, postoji stalni povišeni dugoročni rizik od kognitivnih oštećenja, koji je najveći kod starijih bolesnika i onih s blagim kognitivnim oštećenjima prije prijema", zaključuje doc. Bobek.
