Misom u crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravici, kolonom sjećanja od Dubravice do Križančeva Sela, te polaganjem vijenaca pred Spomen obilježjem u Križančevu Selu, obilježena je 26. godišnjica jednog od naojkrutnijih zločina koje su u proteklom ratu nad Hrvatima počinili pripadnici Armije BiH.
Tog „Krvavog badnjaka“ 1993. godine, dok je sporazum o prekidu vatre kojeg su potpisali zapovjednik Zbornog područja Vitez, general Tihomir Blaškić i zamjenik zapovjednika 3. korpusa Armije RBiH general Džemo Merdan, bio na snazi, postrojbe Armije BiH svim raspoložovim snagama u rano jutro 22. prosinca napadaju crte obrane u Križančevu Selu nadomak Viteza.
Euforija zbog dolaska humanitarnog konvoja „Bijeli put“ za Novu Bilu, vjera u prekid jednogodišnje opsade te umor u pokušaju opstanka u opkoljenoj enklavi Lašvanske doline učinili su svoje. Crte obrane je probijena, a epilog krvavog pohoda u Križančevom Selu su 64 ubijena Hrvata, 34 vojnica HVO-a, ostali su bili civili. Selo je do temelja spaljeno, a pobijene su čak i domaće životinje.
Od 64 ubijena Hrvata, njih 30 odvedeno je u pravcu Počulice prema Zenici , a tijela razmijenjena nakon 39 dana, uz posredovanje međunarodnih snaga, bila su izmasakrirana do neprepoznatljivosti. „Teško je opisati emocije i danas 26 godina poslije ovog stravičnog zločina. Dovoljno je reči da dvojica mojih suboraca koji smo se i nakon ranjavanja vratili iz Splita kako bi branili svoj Vitez nisu više među živima. Bole me sjećanja na naše poginule, ali i odnos prema hrvatskim žrtvama koje su ginule braneći svoje obitelji i domove. Skoro 25 godina trebalo je našem pravosuđu da podigne prve optužnice za stravičan zločin koji se prije 26 godina dogodio u Križančevu Selu“, kaže general Dragan Vinac, jedna od ratnih zapovjednika obrane u Lašvanskoj dolini. „Cilj je bio prekinuti komunikaciju između Viteza i Busovače ta tako slomiti obranu Hrvata u Lašvanskoj dolini. Samo nadljudskim naporima i nesebičnom žrtvom naših branitelja uspjeli smo opstati na ovim prostorima. Tu žrtvu nikad nećemo niti smijemo zaboraviti“, kazao nam je general Ilija Nakić, također jedan od ratnih zapovjednika HVO-a u središnjoj Bosni.
A da hrvatske žrtve Križančeva Sela nisu zaboravljena pokazali su brojni okupljeni na obilježavanju godišnjice stravičnog zločina. Predvodeći misno slavlje u crkvi u Dubravici fra Velimir Bavrka, viteški župnik pozvao je moćnike da skinu „mrenu s očiju“ te pogledaju i na hrvatske žrtve Križančeva Sela koje i dalje vape za pravom. Kolona sjećanja okupila je obitelji stradalih, sudionike obrane od kojih su mnogi malodobni sudjelovali u akcijama vraćama crta obrane u Križančevu Selu, predstavnike Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, hrvatske političke predstavnike, predstavnike Oružanih snaga BiH koje baštine tradiciju HVO-a, predstavnike veleposlanstva Republike Hrvatske u BiH, ali i planinare, navijače Torcide. Svi su na svoj su način odali počast žrtvama Križančeva Sela. U Koloni sjećanja i nade sudjelovali su članovi svih planinarskih društava Lašvanske doline, od Viteza, Busovače, Nove Bile do Novog Travnika i Travnika, potvrdila nam je Dragana Sivonjić, članica PD Vitez, koje je ove godine bilo organizator događaja. Po njezinim riječima 50-ak sudionika pješačilo je 14 kilometara. Obišli su nekadašnje crte obrane iznad Križančeva Sela te sudjelovali u obilježavanju godišnjice zločina nad Hrvatima Križančeva Sela.
Bh. pravosuđe tek je prošle godine, uoči 25 godišnjice zločina slobode lišilo nekolicinu pripadnika Armije BiH. Tereti ih se “da su za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije RBiH i HVO-a, u svojstvu zapovjednika i pripadnika Armije RBiH s područja središnje Bosne postupali suprotno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika i civilnih osoba za vrijeme rata”. Za okrutno pobijene hrvatske žrtve, pokazao je i ovaj slučaj, pravda je prespora.
