BiH je prošle godine dala više od 550 milijuna maraka državne pomoći različitim kompanijama i gospodarskim subjektima. Riječ je o velikoj financijskoj pomoći koja je otišla iz državnih proračuna kompanijama u različite svrhe. No, skandalozno je da su sredstva dijeljena, a da sustav kontrole još nije usklađen u potpunosti s europskim. Naime, tek se usvajaju propisi i regulative te kriteriji po kojima se novac iz proračuna može davati gospodarskim subjektima. Najbolji pokazatelj o kolikom se iznosu radi jeste iznos po glavi stanovnika. U BiH je godišnja državna pomoć po stanovniku 126,2 eura dok je u Europskoj uniji dvostruko manja, 64 eura.
Isisavanje novca
Novac poreznih obveznika u rukama je kompanija, uglavnom privatnih, prema podacima iz prošle godine, završavao na više načina - poticajima, grantovima ili poreznim olakšicama. Čak 44 posto novca išlo je izravno određenim tvrtkama dok je manji dio, 27 posto, išao po sektorima, uglavnom za promet, a najviše željeznicama. Ostatak novca išao je ponajviše za poljoprivredu. Državna pomoć predstavlja svaki oblik izdvajanja javnih sredstava, bilo državnih, entitetskih, županijskih ili lokalnih, bilo da se radi o proračunskim ili izvanproračunskim sredstvima, a koja se dodjeljuju privatnim ili javnim kompanijama na selektivan način – subvencijama, jamstvima ili oslobađanjem od poreza, a čime se te kompanije, odnosno korisnici stavljaju u povoljniji položaj na tržištu u odnosu na one koji tu pomoć ne dobivaju, što utječe na poštenu konkurenciju na tržištu. To je jedna od osnovnih stvari, međutim, sam Zakon o kontroli državne pomoći bi trebao regulirati zabranjene državne pomoći, odnosno što je zabranjeno dodjeljivati, zatim pod kojim uvjetima su državne pomoći dopuštenei opravdane, zatim institucije koje su nadležne za kontrolu državne pomoći, te možda najvažnije – nadležnosti države i entiteta, županija i lokalnih zajednica u prikupljanju i objedinjavanju o dodijeljenim državnim pomoćima, te nadležnosti u izradi socio-ekonomskih analiza određenih regija u BiH kako bi se državnim pomoćima potakao ravnomjeran ekonomski razvoj u BiH.
Razvijeni i nerazvijeni
I konačno – izvještavanje o tim državnim pomoćima prema institucijama EU. Krajnja svrha je ustvari uspostava sustava kojim će se javni novac usmjeravati u tvrtke i projekte na jedan transparentan način, u skladu s planovima razvoja BiH i u korist građana, odnosno potrošača. Zabranjenim se smatraju iznosi veći od 400.000 KM dani jednoj tvrtki tijekom razdoblja od tri godine. Član 71 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sve dodijeljene iznose preko ovog iznosa smatra nespojivim s tržišnom konkurencijom. Prijelazni sporazum koji je stupio na snagu u srpnju 2008. godine ustvari je doveo do toga da su svi rokovi vezani uz ovu oblast počeli teći od srpnja 2008. godine. Naime, BiH je trebala do 1. srpnja 2010. usvojiti Zakon o državnim pomoćima i uspostaviti neovisno regulatorno tijelo za kontrolu državnih pomoći. U iduće dvije godine BiH bi trebala sačiniti inventar, odnosno popis postojećih državnih pomoći, a nakon toga i mapu regije u BiH koja će dobivati više ili manje pomoći, sukladno njihovoj razvijenosti.
Do 2015. godine dopušteni su svi iznosi državne pomoći jer se BiH po standardima EU smatra iznimno nerazvijenom zemljom. Do tada BiH bi trebala uspostaviti institucije i donijeti neophodno zakonodavstvo kako bi se pripremila za striktnu primjenu ovih propisa, te obuku državnih službenika, administracije, kao i gospodarstvenika o novim propisima. Ono što je interesantno jeste da kada zemlja kandidat postane članica EU, ove nadležnosti prelaze izravno u Bruxelles, tj. u generalni Direktorat za konkurencije EU.
