Nekoliko posljednjih tjedana, a orkestrirano to zagovaraju gotovo sve bošnjačke stranke, inzistira se na intervenciji Ureda međunarodnog visokog predstavnika (OHR) kako bi se uspostavila nova vlast u Federaciji BiH. To znači - izabrao predsjednik Federacije BiH, a zatim i nova Vlada. Za nemogućnost dogovora, odnosno realizaciju planova dijela tih bošnjačkih struktura i očekivanja međunarodnih administracija, krivnja se prebacuje na samog visokog predstavnika Christiana Schmidta. Pri tome se koriste različite taktike - od sotoniziranja Schmidta do upućivanja na to kako je njegova odluka zapravo blokirala Federaciju BiH. Prvi je s tim prilično profanim tezama krenuo čelnik SDA Bakir Izetbegović, koji je poručio kako je spreman da njegova stranka SDA ode u oporbu u slučaju da se već u sljedećem izbornom procesu za četiri godine načne mogućnost da četiri puta brojniji Bošnjaci i njihove stranke posve iskorijene Hrvate iz vlasti.
Različiti motivi
I dok je Izetbegović to govorio kako bi podigao cijenu SDA te upozorio javnost kako ipak ne bi ostao izvan vlasti, dotle je čelnik SDP-a BiH Nermin Nikšić također zazivao Schmidta na intervenciju. Ali kako bi SDA izbacio iz vlasti. Rezultanta rješenja koja se spominju u javnosti doista bi mogla Hrvate dovesti u poziciju da je nebitno da čak izaberu sve izaslanike od njih 23 u Domu naroda Federacije BiH ako bi se ozakonilo da, primjerice, dva dopredsjednika Federacije BiH mogu preglasati predsjednika ovoga entiteta prilikom izbora mandatara i novog saziva Vlade Federacije. Upravo kako je to slučaj s Predsjedništvom BiH i njegovim procedurama s biranjem predsjedatelja Vijeća ministara BiH. Sadašnja blokada, kako to navode Nikšić ili Izetbegović, nije rezultat Schmidtovih intervencija, nego nepostojanja političke volje i dogovora isključivo unutar bošnjačke političke reprezentacije. Naime, Schmidt je utvrdio rokove i olakšao procedure za izbor predsjednika i Vlade Federacije BiH. Istodobno je povećao svaki klub, ali i broj potrebnih izaslanika u svakome klubu za izbor čelnika Federacije i dvoje dopredsjednika. Time je konkretno najviše smanjio mogućnost da Bošnjaci posve preglasaju Hrvate iako i sada biraju gotovo trećinu Hrvata u tome klubu. "Problem" je nastao onoga trenutka kada je SDA sa svojim satelitom DF-om došao do 13 izaslanika u bošnjačkom Klubu Doma naroda. Unatoč tome što postoje tvrdnje kako je do tog broja došla političkom korupcijom, ova stranka pozicionirala se kao ključna u bošnjačkom političkom korpusu. S druge pak strane, stranke "osmorke" doživljavaju raskole, dok dio međunarodnih administracija i dalje očekuje kako će SDA biti izvan vlasti zbog svojih destruktivnih politika poticanja međunacionalne mržnje, straha, prijetnji, koje su mjesecima zemlju pozicionirale na rub ozbiljnijih kriza. Schmidtova odluka, koja je došla na dan održavanja izbora, nije poremetila ništa. Prema sadašnjem stanju stvari, "osmorka", koja je u međuvremenu postala "2 x 4", i dalje ima većinu u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH s HDZ-om BiH s kojim je potpisala poslijeizbornu koaliciju s programskim načelima, no to joj ništa ne vrijedi jer većinski legitimitet u bošnjačkom Klubu ima SDA. Nova Schmidtova intervencija, kojom bi se omogućilo izbacivanje SDA iz vlasti, bila bi priznanje kako su njegove odluke na dan izbora bile pogrešne. A nisu. Bilo bi iznimno pogrešno da intervenira u ustavno-pravni okvir i način donošenja odluka predsjednika Federacije i dvoje dopredsjednika.
Izvanredni izbori
Jedino što bi kao svojevrsnu tehničku preinaku u izbornome sustavu mogao unaprijediti visoki predstavnik leži u uvođenju instituta izvanrednih izbora. To je, primjerice, slučaj s prvim susjedom Republikom Hrvatskom te državama EU-a. U slučaju da se u određenom roku ne izabere izvršna vlast, raspisuju se novi izbori. Takvo što česta je praksa u Italiji, a posljednjih godina i u Bugarskoj. No, sve to jako mnogo košta i često ne rješava probleme. U sadašnjim okolnostima dva su moguća rješenja novonastale situacije bez ikakvih intervencija. A to je da se do isteka postavljenog roka za izbor predsjednika i dvoje dopredsjednika promijeni odnos snaga unutar bošnjačke reprezentacije u Domu naroda te se ostvari ono što je tvrdila "osmorka", kako je bila došla do 14. izaslanika. Ili da se postigne dogovor o širokoj koaliciji koja bi uključivala gotovo sve bošnjačke stranke. To bi, međutim, promijenilo i apetite koje su stranke, prije svih, "osmorke" pokazale prema pozicijama u izvršnoj vlasti te kasnije po dubini kada su u pitanju službe, agencije, uprave čija rukovodeća mjesta također spadaju u raspodjelu pozicija zbog kojih se i ide pobijediti na izborima te preuzeti poluge vlasti. Morali bi ih sada dijeliti sa SDA. U braku iz nužde. Ili održati blokadu. •