Još početkom druge dekade prosinca prodavači božićno-novogodišnjih drvaca na jugu Hercegovine počeli su s prezentacijom i prodajom. Nije to ni blizu kao nekada, kad je štandova bilo i uz prometnice, ni kada je riječ o količini, a ni kada je riječ o raznovrsnosti. Međutim, za one koji u blagdanskome duhu žele provesti božićne blagdane, a potom i proslaviti Novu godinu uz svježe drvce, barem ih zasad ima posve dovoljno, piše Večernji list BiH.
Prije svega, dobro je što se prestalo sa sječom mladih šuma, trenutačno se prodaju drvca uzgojena u rasadnicima, za kupca se lijepo upakiraju u najlonsku foliju i kao takve voze se ili nose kući. Na prilazu čapljinskoj veletržnici božićna drvca prodaju se na dva štanda, znalo ih je biti i po pet-šest pa se logično može zaključiti da je potražnja opala.
Zrinko Kapular iz Čapljine kaže da prodaje drvca, uglavnom jele proizvođača iz Uskoplja. Riječ je o mladim stabljikama starim, koliko smo procijenili, tri-četiri godine. Dakle, u ponudi su veća stabla i prodavač kaže da je cijena od 50 KM pa naviše, ovisno o veličini. Valja reći da ima i onih velikih koja se postavljaju kao ukrasi u crkvama ili na trgovima. Jasno, njihova je cijena puno veća.
- Kupuje tko je naviknuo, nije navala kao nekada kada su dolazili kupci iz Dalmacije, ostali su nam samo domaći kupci iz okružja. Neki kupe ranije, a neki čekaju posljednje dane pred Božić, možda očekuju rasprodaju - kaže Kapular te dodaje da ove godine nudi uglavnom jele.
U ponudi ima i srebrnih koje su nešto skuplje. Kod kupaca koji nisu najbolje verzirani u botaniku uvijek je dvojba - smreka ili jela. Stabljike smreke djeluju ljepše, međutim, treba znati da iglice s njih brzo opadaju u toplim prostorijama, za razliku od jele koje mogu izdržati i novogodišnje blagdane. Ima raznih opisa kako razlikovati smreku od jele, to je vrlo jednostavno - razlika je u iglici, kroz sredinu jelove iglice provlači se bijela pruga. To je posve sigurna razlika jer se mlada stabalca ne mogu razlikovati po šišarki jer ih nema. Ako ih slučajno ima, i tu je lako uočiti razliku. Na jelama šišarke "sjede" na grani, dok kod smreke vise.
Dakle, u odnosu na ranije, ove se godine nude nešto veća drvca, što je malo podignulo i cijenu, u ponudi nema stabljika u posudama. Nekada ih je bilo i, premda skuplje, bile su praktičnije. Kupac ih je mogao nakon korištenja zasaditi u vrtu pa tako dobiti vanjski ukras za sljedeće godine, a ako su bile manje, mogao ih je čuvati i zalijevati nekoliko godina. Racionalniji u Hercegovini koriste i običnu smreku – smrikinju, Juniperus comunis, koja je okupirala ovdašnji krš.
Dovoljno je u prirodi naći dobro oblikovano drvo i besplatno riješen problem, dok je u Hercegovini, za razliku od, primjerice, Hrvatske, prava rijetkost da kao božićno drvce služi bor. Da je riječ o ozbiljnom biznisu, može poslužiti podatak koji se ovih dana može uočiti u medijima, prema kojem u Hrvatskoj postoji oko 1000 hektara nasada božićnih drvaca. Međutim, ni ta površina nije dovoljna da zadovolji potrebe stanovništva koje iznose i do 500.000 komada godišnje pa se drvca u RH i uvoze.
