Roditelji koji brinu da im djeca provode previše vremena pred ekranima sada zaista imaju razloga za brigu. Naime istraživanje koje je naručio britanski Nacionalni institut zdravlja pokazalo je promjene na mozgu kod djece koja su ekranima bila izložena više od sedam sati dnevno, i niže kognitivne vještine među djecom koja su pred ekranima provodila više od dva sata dnevno, piše 24sata.hr.
- Kad je studija pokazala da postoji veza između vremena provedenog pred monitorima i negativnih posljedica, neki su tvrdili da je riječ o najnovijoj 'moralnoj panici' koja se širi protiv tehnologije, kaže prof. psih. i autorica knjige 'iGen' dr. Jean Twenge i pita se 'zar nisu i roditelji generacije 'babyboomersa' (ljudi rođeni nakon II. svjetskog rata), kao i roditelji X generacije (rođeni od 1860. - 1900.) brinuli da im djeca previše vremena provode pred TV-om ili telefonirajući, a ispala su dobro?
Pa po čemu su onda prijenosni elektronski uređaji, tehnologija koju odabiru današnji klinci, drugačiji?
- Ne treba objašnjavati da su zbog prijenosnih uređaja koji su nam danas dostupni, uključujući pametne telefone i tablete, dnevne sobe poprilično drugačije nego nekada kad su u njima bili samo televizor i telefon s brojčanikom - kaže dr. Jean Twenge i objašnjava da su znanstvenici pratili i navike gledanja televizije i ustanovili da prosječan tinejdžer u SAD-u nije pred TV-om provodio više od dva i pol sata dnevno.
No kako su se mediji razvijali, raslo je i to vrijeme pa se vrijeme koje tinejdžeri provode pred digitalnim medijima od 2016. popelo na čak šest sati dnevno. To je vrijeme dovoljno da' izgura' vrijeme koje su djeca prije provodila na drugim aktivnostima, ili na interakciji s prijateljima 'licem u lice', čitanju ili izlascima.
- Aplikacije koje pružaju digitalni mediji, pa i mobiteli, su dizajnirane tako da se na njih 'navučemo'. Kako je jednom za aplikacije na pametnim telefonima rekao bivši izvršni direktor sa Silikonske doline Tristan Harris, 'na telefonima u 70-ima nisu svakodnevno radile stotine inženjera da bude što uvjerljiviji' - objašnjava dr. Twengle i kaže kako, za razliku od telefona sa žicom i televizora, pametni telefoni danas 'prate' djecu svugdje pa i u školu, gdje i učitelji kažu da su konstantna smetnja i da odvlače pažnju, pa i u društvo, gdje teško da ijedan razgovor može proći, a da ga ne omete zvonjava mobitela (a danas čak postoji i izraz za to, phubbing; od phone i snubbing; snubiti).
Prema mnogim studijama, klinci i tinejdžeri koji provode više vremena pred monitorima manje spavaju. Možda baš zato što su toliko vremena pred mobitelima pa im to uzima i vrijeme koje bi proveli spavajući, ali postoji i psihološki razlog; plavo svjetlo koje emitiraju ekrani zavarava naš mozak i uvjerava ga da je još dan zbog čega ne proizvodimo dovoljno 'hormona sna' melatonina da bismo brzo zaspali i naspavali se. - objašnjava dr. Twenge i nastavlja:
- Neki mogu misliti da je televizor 'jednako loš kao i mobiteli', oduzima vrijeme i emitira isto plavo svijetlo. No moji kolege i ja smo promatrali vezu između gledanja televizije i sna, baš kao što promatramo vezu između sna i prijenosnih uređaja. Uz pomoć roditelja smo došli do zaključka da djeca između druge i desete godine života koja pred prijenosnim elektronskim uređajima provode više od četiri sata dnevno manje spavaju u usporedbi s djecom koja uopće nisu izložena istim uređajima.
Vrijeme pred televizijom isto utječe na san ali ne toliko, kaže dr. Twenge.
- Što se tiče tinejdžera, oni između 14 i 17 godina koji su provodili više od četiri sata dnevno pred prenosivim uređajima bili su za 44 posto više neispavani od onih koji uopće nisu bili pred mobitelima i tabletima. No kad se kontroliralo vrijeme provedeno pred njima, vrijeme koje su igrali igrice na konzolama ili gledali TV nije imalo prevelik utjecaj na san. - kaže dr. Twengle.
Zašto su prenosivi uređaji više povezani s manjkom sna?
Televizor psihološki nije toliko stimulativan za klince kao npr. mobitel, a pametni telefoni i tableti se, za razliku od televizora mogu i potiho unijeti u sobu, pa čak i u krevet pa ih neki klince koriste i po cijele noći. A to bi moglo objasniti i zašto je deprivacija sna kod tinejdžera svoj vrhunac doživjela baš 2012., kad su mobiteli već postali sveprisutni.
- Ustvrdili smo da i gledanje televizije više sati dnevno utječe na san, pogotovo kod djece školske dobi. Zato mislimo da su se roditelji prije 70 i 80 godina s pravom brinuli da im djeca previše gledaju TV. No njihove brige možda nisu bile opravdane kao brige roditelja zbog pametnih telefona danas. Pa što bi roditelj trebao napraviti?
Za početak, neka pametni telefoni i tableti tijekom vremena spavanja ostanu izvan sobe. Pokušajte ih ne koristiti sat prije spavanja da ne uzrokuju manjak melatonina. I najvažnije, za roditelje i za djecu je dobro pravilo od maksimalna dva sata dnevno pred prijenosnim uređajima. Samo nemojte ostatak vremena gledati televiziju - zaključila je dr. Twenge.
