U televizijskom studiju Večernjeg lista aktualna događanja vezana uz rat u Ukrajini, tematizirana u obliku pitanja - može li se Ukrajina oduprijeti totalnoj ofenzivi koja joj prijeti? - danas je komentirao profesor Međunarodnih odnosa i diplomacije Sveučilišta u Zagrebu Goran Bandov.
Na pitanje što je uopće ruskog predsjednika Vladimira Putina natjeralo da napadne Ukrajinu i zašto je krenuo u cijelu ovu ratnu priču, Bandov uvodno reče kako manje-više nitko nije očekivao da će do tog rata zaista i doći.
- Duboko smo vjerovali da rat nije moguć na prostoru Europe u 21. stoljeću. No, uz to što Ukrajina ima brojne resurse - metaluršku industriju, žitarice, izlazak na more - ključnim mi se čini što Ukrajina već desetljeće živi demokratske standarde. Oni nisu idealni, ali Ukrajinci ih žive i usavršavaju, a radi se o demokratskim standardima slobode medija, slobode građana, ljudskih prava, čime je Ukrajina dizala razinu kvalitete života svojih građana. I kao takva ona je bila uzor svim drugim građanima u postsovjetskom prostoru koji su to mogli osjetiti i pomisliti - i mi tako možemo živjeti. I ubijanje tog sna u Ukrajini znači i ubijanje istog tog sna kod mnogih ljudi u tom postsovjetskom prostoru, i kod građana Moldavije, Gruzije, Kazahstana, Azerbajdžana, Bjelorusije, i u konačnici, i kod građana Rusije. Kod svih onih koji sanjaju neke demokratske vrijednosti i slobode, vladavinu prava, sve ono što je sastavni dio života nas na zapadnom dijelu kontinenta koji smo se s tim vrijednostima suživjeli misleći da je to normalno stanje stvari. Ali nije, jer za to smo borili, neki kraće neki dulje. Ono oslobođenje koje je nastalo nakon pada Berlinskog zida, uključujući i ekonomske slobode, sve to isto žele živjeti i ostale postsovjetske zemlje, a to je na neki način bilo ostvareno u Ukrajini i Ukrajina je neki način postala taj "opasni uzor". I ako se taj "uzor" ugasi i uguši onda se taj san ubija i u svim tim drugim zemljama, kao i u samoj Rusiji - kazao je za Večernji list Bandov nastavivši govoriti o trenutačnoj situaciji koju Putin vjerojatno nije niti planirao niti očekivao.
- Putin je planirao ovu vojnu ofenzivu završiti vrlo brzo, u obliku "Blitzkriega", što je najefikasnije jer najmanje košta, dok se istodobno neprijatelj i ne uspije snaći. Putin je cijelo vrijeme na diplomatske izazove odgovarao da on neće ići u rat, iako su određene analize govorile da je raspored snaga takav da će se rat dogoditi. On je time sebi kupovao vrijeme, dok su Ukrajinci očito bili iznenađeni. Ako su i očekivali ulazak ruskih vojnih snaga u Ukrajinu, očekivali su ga s istoka, a on se dogodio sa svih strana. Nisu mislili da će taj prodor doći sa sjevera, što je najbliži put prema Kijevu. Putin je htio izvesti "Blitzkrieg", zauzeti najvažnije ukrajinske političke institucije: ured predsjednika, parlament, vladu, javnu televiziju i neke druge medije, čime onda imate vrstu kontrole. Usto, očekivao je da neće biti otpora, da će se ukrajinska kapitulacija dogoditi u nekoliko dana. I to bi za Putina bilo najjednostavnije rješenje. Za njega je to bilo bitno jer se tako ni prema Rusiji ni prema njemu, prvenstveno u samoj Ukrajini, ne bi stvorile tako negativne emocije - reče stručnjak za međunarodne odnose.
A što govori to da Putin sve do jučer nije tako izričito tražio da zapad prizna Krim kao ruski teritorij, kao jedan od uvjeta prestanka rata, te nije odustao ni od želje da Ukrajina ostane neutralna, bilo je pitanje na koje Bandov najprije reče kako je Putin u ovom trenutku procijenio da je upravo sad pravi trenutak da se nametne tema Krima.
- Znamo da se sporazumom iz Minska 2 Krim tako uopće ne spominje. To se smatralo riješenim pitanjem, dok se sporazumom iz Minska trebala riješiti ostala situacija u Ukrajini. Krim se isključivo može riješio samo odnosom između Rusije i Ukrajine. Međunarodna zajednica može na ovaj ili onaj način doprinijeti tim pregovorima i razgovorima, ali ona ne može o tome odlučivati. Kod neutralnosti uvijek je pitanje - što znači neutralnost, tko će braniti neutralnost, tko će iza nje stajati. Pitanje neutralnosti puno je kompliciranije. Neutralnost možete sami braniti. Država proglasi neutralnost i onda je sama brani. Zatim, nekoliko država može potpisati da će braniti vašu neutralnost ako vas netko napadne. A ima i mogućnost da jedna država jamči vašu neutralnost. Znači, ima više modela. O njima se može razgovarati. Ukrajina sad treba naći svoj put, naći tko bi tu njenu neutralnost štitio, a pitanje je je li Rusija nakon ovog čina ta koja bi tu neutralnost mogla štititi - kazao je Bandov dodavši kako je diplomacija svemoguća, no da je u ovom trenutku pitanje Krima isključivo pitanje odnosa Ukrajine i Rusije, i nikoga drugoga, s tim što je neupitno da je Krim ukrajinski teritorij.
Pitanje neutralnosti odluka je same Ukrajine, ali onda treba biti i jasno definirano što ta neutralnost znači, istaknuo je Bandov.
