Direktor Putova Grude Rajko Ćutuk prije 90 dana pobijedio je koronavirus. Nakon toga je poznati poduzetnik za tiskano izdanje Večernjeg lista BiH ispričao svoju borbu s bolesti, a pošto je organizmu da se vrati na ranije stanje potrebno minimalno 90 dana, ovim putem prenosimo njegov razgovor za Večernji list nakon što je prebolio virus.
Rajkova priča počela je krajem srpnja kada je bio na jednom sastanku u Posušju na kojem su bili predstavnici Posušja, Gruda, sarajevskih institucija vezanih za ceste. U razgovoru za "Večernjak" kazao je da je u jednom trenutku osjetio slabost u organizmu i kako se stalno upozoravalo na koronavirus odmah je posumnjao da su to ti simptomi. Kazao je i kako je u početku imao blagu temperaturu koja bi neki vrhunac dosezala u večernjim satima, do 38 stupnjeva. - Ali treći dan ta je temperatura stigla do 39, a već četvrtog dana 39,5 stupnjeva. Već mi je to postajalo dramatično i unosilo nemir, kako u mene tako i u one koji su me pratili. Bila je srijeda kada sam se javio doktorima oko ponoći. Sutradan, upućen sam na snimanje pluća u Dom zdravlja Grude pri čemu mi je doktorica Galić napomenula da postoji mogućnost prebacivanja u Mostar jer temperaturne vrijednosti prelaze normalne okvire. Tako je i bilo, ja sam već u četvrtak 6. kolovoza bio u bolnici, a samo dan kasnije situacija mi se dramatično pogoršala - kazao je u nedavnom razgovoru za "Večernjak" Ćutuk. Došlo je do saturacije (zasićenje kisikom). - Uspješnost rada mojih pluća pala je na 72 posto, što je drastično ako se uzme u obzir da je normalna oko 92 posto. Liječnici su me odmah prebacili na intenzivni odjel i tada mi je primjenena jedna tehnika potpomognutog disanja u koje smo uključeni ja i respirator da ne bih išao definitivno i samo na respirator - priča nam. A to je tek borba jer se radi o teškom načinu liječnja. - Dobijete jednu gumenu masku koja dobiva kisik iz respiratora, a okolo su remenja koja vam stegnu tu masku oko glave da vam ne može ni ulaziti ni izlaziti novi vanjski zrak, to je tako kruto ili bolno stisnuto da je to teško izdržati. Veći problem su mi imam osjećaj bila ta remenja i taj pritisak nego samo disanje. Međutim ja sam bio upozoren da je to jedna od zadnjih šansi, a da nije opasna po život i preostalo mi je strpiti se i uz Božju pomoć očekivati najbolje. Usredotočio sam se na tu borbu. Cilj mi je bio da probijem tu zamagljenu sliku pluća s kisikom što sam nakon dva sata dijelom uspio. Dali su mi pauzu negdje oko sat vremena i ponovno sam dobio masku pet sati jer oni na svojim računalima i ekranima prate stanje organizma i točno znaju koliko vi možete izdržati. Nakon toga su mi rekli da sam postigao dobre rezultate na propuhavanju te upale i onda je kasnije to ponavljano još dva dana. Ta moja kriza je trajala tri dana. Inače kod ovih bolestiju imate pacijente koji lako pobjede koronu, i tu ne možete nikakvo pravilo izvući, ali imate pacijente koji se bore s koronom i u toj dugotrajnoj borbi nitko ne pobjeđuje. Bude neriješeno. I onda se događa taj veliki obrat od 9. do 13. dana, a onda počinje trodnevna borba za život ili smrt. I otprilike sam bio u toj situaciji - ispričao je za Večernji list životnu dramu direktor Putova Grude.
U bolnici je tada izgubio čak 15 kilograma, a liječnicima u covid-bolnici Mostar odaje svu zahvalnost. - Ako netko u ovom društvu zaslužuje naklon do zemlje to je osoblje covid bolnice Mostar. Oni rade u neuvjetnoj, staroj zgradi, a ja sam bio u sobi s tri kreveta u kojoj ih ne može biti više jer su tu i respiratori. Boce kisika se unose svako 24 sata, a svaki pacijent ima dvije boce pored glave. Teško je organizirati rad. Zamislite mostarsku žegu, kreveti su mokri od znoja. Ja sam u 10 dana na intenzivnoj izgubio 15 kilograma, jastuk mi se cijedio od znoja, a kamoli plahta. A onda imate te heroje koji kad uđu u covid bolnicu do kraja radnog vremena ne izlaze vani pa nam vade krv, traže žilicu od dva milimetra, moraju je naći, pod maskom punom znoja i pare od isparavanja. Jako su im teški uvjeti i ako je itko zaslužio da im se posveti pažnja to su ljudi koji brinu o nama. Kad se sjetim kakve smo objekte u životu napravili, a bolnicu nismo do kraja završili, a za njom, nažalost, neće prestati potreba, pacijenata će uvijek biti - ističe Ćutuk.
Pozvao je stanovništvo u BiH na odgovornost. - Gledajte, Grude nisu sredina koja je trebala imati veći broj zaraženih, tvrtka u kojoj radim i društvo u kojem se krećem borili su se da koronavirus ne uđe među stanovništvo ili borili smo se barem da spriječilo koliko možemo spriječiti. Međutim, kao i dosad i za ubuduće smo sami odgovorni. Ne treba se sramiti nositi masku ako je nosi cijeli civilizirani svijet i tako se štiti. Ako ćemo biti tvrdoglavi platiti ćemo ceh. Svatko od nas ima roditelje, bake, djedove... ne želimo nikog ubiti. A ovima što se bahate poruka, neka jedan dan dođu u mostarsku bolnicu vidjeti kako izgleda borba za život. Promijeniti će svoje ponašanje - riječi su Rajka Ćutuka, direktora Putova za Večernji list, a koji je pobijedio koronavirus prije devedeset dana i koji je već u svom prirodnom okruženju, na cesti, u izgradnji, i u potpisivanju novih ugovora za nove poslove jednog od najpoznatijih cestovnih poduzeća u BiH.
