Nedavna najava predsjedateljice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović da će tražiti "zaleđivanje" odnosa te državne institucije s Ministarstvom vanjskih poslova samo je potvrdila probleme u vođenju vanjske politike BiH, piše Večernji list BiH.
Cvijanović tvrdi da resorno ministarstvo daje naputke određenim diplomatskim misijama koji su drugačiji od onoga što je dogovoreno u Predsjedništvu.
Bez suglasnosti
Poručila je da će koristiti veto ako bude trebalo. Kako tvrdi, Ministarstvo vanjskih poslova mora provoditi odluke Predsjedništva, tj. treba biti suzdržano ako među članovima Predsjedništva postoji različito mišljenje. A to je vrlo čest slučaj jer je općepoznato da oko mnogih vanjskopolitičkih tema nema suglasnosti ni u samom Predsjedništvu BiH, ali ni među nacionalnim politikama u zemlji. Gotovo da nema ni jedne svjetske krize u kojoj je moguće pronaći izbalansiran, ujednačen stav svih triju naroda, odnosno njihovih političkih predstavnika u BiH. Najnoviji, iako ne jedini, primjer je ruska agresija na Ukrajinu. Nema suglasnosti ni oko toga je li se BiH formalno uopće priključila zapadnim sankcijama Rusiji, a kamoli da je na pomolu kompromis o odnosu prema rusko-ukrajinskom sukobu. Hrvati i Bošnjaci osuđuju rusku agresiju i traže da se podrži jedinstven stav Europske unije prema tom sukobu, dok Srbi inzistiraju na neutralnosti BiH. Kroz ovaj sukob zrcali se i različit odnos predstavnika bosanskohercegovačkih naroda prema NATO savezu. Za Hrvate i Bošnjake to je poželjno društvo za članstvo BiH, dok je za Srbe prihvatljiva tek suradnja s NATO-om.
Različito se gleda u BiH na još jedan dugotrajni međunarodni sukob, onaj bliskoistočni. Formalno, BiH nema stava o izraelsko-palestinskom sukobu, izuzev uopćenog pozivanja na sporazumno rješenje tog spora. Ipak, bošnjačka politika ne krije potporu palestinskoj strani, dok Hrvati, pa i Srbi, održavaju bliže odnose s Izraelom.
Na određeni način kroz prizmu ovog sukoba može se promatrati i odnos političkih predstavnika triju bh. naroda prema Iranu, zemlji koja je itekako involvirana u zbivanja na Bliskom istoku. BiH ima uspostavljene diplomatske odnose s Islamskom Republikom i to nitko ne dovodi u pitanje. Međutim, ponašanje vlasti u Teheranu, poglavito u kontekstu masovnog kršenja ljudskih prava i antizapadne politike, učinilo je iranski državni vrh nepoželjnim u većem dijelu demokratskog svijeta.
Da u BiH ne gledaju svi isto ni na to pitanje, pokazalo se kada je u sumrak svog mandata ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković iz SDA primila u posjet iranskog kolegu i još na press-konferenciji branila represivnu politiku vlasti u Teheranu prema ženama i borcima za ljudska prava.
Ovakvo ponašanje Bisere Turković izazvalo je šok na Zapadu, ali i kritike, posebno hrvatskih političkih predstavnika u BiH. Takvo djelovanje, međutim, za bolje poznavatelje prilika u BiH nije čudno jer je SDA preko svojih dužnosnika uvijek nastojao održavati bliske veze s klerikalnim režimom u Iranu. Još jedna globalna kriza može pokazati koliko su disonantni tonovi u vanjskoj politici BiH. Odnosi NR Kine i Tajvana sve se više zaoštravaju, pa čak postoji i strah od vojnog sukoba. Službeno, BiH ne priznaje Tajvan kao samostalnu državu i podupire politike "jedne Kine".
Uz ovaj spor, u kojem SAD podupire Tajvan, vezuju se i zapadne optužbe za kršenje ljudskih prava u Kini, uključujući ujgursku muslimansku manjinu. Iako nije bilo službenog stava Predsjedništva BiH, bivša šefica bh. diplomacije dala je upute predstavnicima BiH u tijelima UN-a da glasuju za osudu Kine, što je izazvalo oštru reakciju Pekinga, ali i tadašnjeg člana Predsjedništva BiH, a danas predsjednika RS-a Milorada Dodika.
Pitanje Kosova
Treba li uopće spominjati različite stavove unutar BiH o najpoznatijem regionalnom sporu – statusu Kosova. BiH ne samo da nije priznala neovisnost Kosova nego zbog inzistiranja srpskih predstavnika ne priznaje ni osobne dokumente građana te zemlje. To je svojevrsni aspurd jer čak i Srbija, koja je u sporu s Prištinom, priznaje osobne dokumente koje izdaje Država Kosovo. Novi Zakon o vanjskim poslovima ili vanjskopolitčka strategija BiH neće umanjiti ove razlike unutar BiH o svjetskim žarištima, ali bi barem mogli pomoći da se manje sramotimo u prezentiranju tih stavova izvan vlastitih granica.
Nažalost, svjedočimo situaciji u kojoj se zbog unutarnjih političkih tema, sa srpske i bošnjačke strane, otvoreno napadaju i dokazano najveći prijatelji BiH – Europska unija i SAD. To usklađenu vanjsku politiku BiH čini još manje izglednom. •
