Podnošenje zahtjeva za reviziju presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) kojom je 2007. godine Srbija oslobođena odgovornosti za genocid počinjen u Bosni i Hercegovini, udaraju se temelji ne samo za nove međunacionalne nego i za međuvjerske razdiobe u BiH. Takva procjena zasnovana je na činjenici kako je bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović odlučio posredstvom pravnog zastupnika BiH sudu u Den Haagu Sakiba Softića predati zahtjev za revizijom bez suglasnosti srpskog člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića i hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića.
Koliko god to nekima paralo uši ne možemo se praviti slijepi i gluhi pred realnošću kako se ova revizija traži odlukom političkog čelnika islamske vjeroispovijesti nasuprot politčkih čelnika pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti. To znači kako je u Predsjedništvu BiH došlo do političkog raslojavanja između islamske i kršćanske komponente. Takva neugodna situacija u državnom Predsjedništvu sama po sebi ne mora biti i najgori učinak nesuglasja glede Izetbegovićevog zagovaranja ove revizije. Načelnom inventurom medija u BiH može se primjetiti kako je priča o ovoj reviziji već producirala učinke novih raskola i u široj javnosti po vjerskim šavovima. Drukčije rečeno, BiH je zahvaćena katkad diskretnom a sve učestalije i javno prepoznatljivom kontaminacijom islamsko-kršćanskog međusobnog odmicanja u glavama ljudi. Takvo umnožavanje međuvjerskih razdvajanja u svijestima ljudi mnogo je nepovoljnije po ideju Bosne i Harcegovine od političke neusuglašenosti trojice članova Predsjedništva BiH.
Načelno govoreći, legitmna je ambicija bošnjačkog člana Predsejdništva BiH Izetbegovića da se pokrene ova revizija pred međunarodnim sudištem. Takvo Izetbegovićevo htijenje i sa moralnog aspekta može pribaviti argumentaciju u opravdanost traženja ove revizije. No, kontekstualizacija podnošenja zahtjeva za ovom revizijom i uzimanje u obzir aktualnih zamršenih geopolitičkih okonosti na jugoistoku Europe signalizira kako poticanje te revizije nadilazi zapetljaje u BiH i ima svoje pozadinske igrače s mnogo moćnijim referencama. Zapravo, priča o reviziji presude Međunardonog suda pravde iz 2007. godine ubrzano se zahuktala pred sam istek desetogodišnjeg razdoblja za mogućnost podnošenja zahtjeva za reviziom (taj rok je bio do 26. veljače 2017.). Međutim mnogo je važnije primjetiti kako se priča o ovoj reviziji rasplamsala nakon što je krajem siječnja ove godine Tursku posjetila Britanska premijerka Theresa May i ondje sa turskim državnim čelnicima pokrenula "novo strateško partnerstvo" između Velike Britanije i Turske.
Trasiranje "novog starteškog partnerstva" između Velike Britanije i Turske usljedilo je munjevitom brzinom nakon što May najprije posjetila Sjedinjene Američke Države i ondje razgovarala sa novim šefom Bijele kuće Donaldom Trumpom. Po svoj prilici novo Britansko-Tursko savezništvo je, metaforički rečeno, ovjereno i s onu stranu Atlantika gdje je prethodio pohod May prije njenog odlaska u Tursku, i može označiti početak dubljih geostrateških zahvata na području jugoistoka Europe. Britanska premijerka May je svojom američko-turskom turnejom, čini se, počela prakticirati novu Britansku doktrinu koju je upravo ona obznanila sredinom siječnja ove godine govorom u Londonu poručivši kako "želi istinsku globalnu Britaniju."
Time je istaknuta kandidatura službenog Londona u obnavljanje Britanske uloge nezaobilaznog igrača na svjetskoj pozornici. Velika Britanija je prepoznatljivi protivnik oživljavanja Ruskih geopolitičkih ambicija te je u novouspostavljenom Britansko-Turskom savezništvu moguće pronalaziti izvore inspiracije za podnošenje zahtjeva za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine kojom je Srbija oslobođena odgovornosti za genocid počinjen u BiH. Ukoliko su zahtjevi za ovom revizijom nadahnuti "novim strateškim partnerstvom" Velike Britanije i Turske onda bi to značilo kako "visokokalibarski kreatori" takvih postupaka pozadinski djelujući iz svojih centara moći ciljaju na potiskivanje Ruskih geopolitičkih ambicija sa Balkana, pošto je Rusija izrazila svoje neslaganje s tom revizijom.
Čvrsta povezanost Bakira Izetbegovića sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipo Erdoğanom javna je stvar, te sada u novonastalim okolnostima stvaranja Tursko-Britanskog savezništva isntitucija bošnjačkog člana Predsjedništva BiH može biti ona adresa kroz koju se kanaliziraju geopoliitčki otpori Rusiji. Takav razvoj događaja komplementaran je novoj doktrini Londona kojom se zagovara "istinski globalna Britanija" a za stjecanje tog statusa potrebni su joj geopolitički rezultati. Upravo bi potiskivanjem Ruskog utjecaja s Balkana Velika Britanija mogla sebi uknjižiti kao krupan geostrateški poen. Velika Britanija istupanjem iz Europske unije (Brexit) lišava sebe obveza prema Bruxellesu i može bez ikakvog patronata Europske unije razvijati svoje geopoliitčke pretenzije. Turskoj odgovara "novo starteško partnerstvo" sa Velikom Britanijom i zbog činjenica da na taj način dobija moćnog saveznika sa Europskog kontinenta koji nije član Europske unije što smanjuje Turske frustracije zbog njenog ne ulaska u Europsku uniju. I Sjedinjenim Američkim Državama, kao tradicionalnom transatlanskom savezniku Velike Britanije u krupnim svjetskim igrama, u prilog ide Britansko-turska koalicija jer na taj način Trump elegantnije može zaobilaziti hibridnu i geopolitčki neproduktivnu Europsku uniju (EU).
Jednom prilikom u ležernoj ćakuli u geopolitici mudra glava mi reče ovako: "Slušaj, gdje se Englezi angažiraju tu se obično crtaju nove granice."
No, pitanje svih pitanja je hoće li i na koji način Europska unija odgovoriti na geopolitička nadmetanja na jugoistoku Europe? Upravo bi uzburkani jugoistok Europe mogao dati poticaja Europskoj uniji za njeno geopolitičko maturiranje. Uprotivnom, Europska unija će se pretvoriti u geopolitičkog autsajdera.
