Posljedicama razornih poplava, odrona i klizišta koji su pogodili dio BiH prošloga tjedna izravno je pogođeno na stotine osoba, pogotovo oni koji su ostali bez svojih bližnjih i bez svojih domova. Psihološka pomoć im je neophodna i struka je odmah poduzela mjere na osiguranju te podrške, od Društva psihologa BiH do Saveza psihoterapijskih udruženja.
Stručna pomoć
- Svi mi koji smo u struci stavljeni smo na raspolaganje tim ljudima i svako od nas na svoj način pokušava dati svoj doprinos tome i vrlo je bitno da ti ljudi znaju da mogu računati na stručnu pomoć i treba ih ohrabriti da je traže - kaže za Avaz profesor Marko Romić, specijalista traumatske psihologije.
Ističe da se posljedice traumatskih događaja mogu promatrati s više aspekata, ali najčešće se, navodi, govori o kratkoročnim i dugoročnim posljedicama. Kratkoročne su one koje, pojašnjava, djeluju neposredno nakon proživljenog traumatskog iskustva, a to su šok, nevjerica, konfuzija, dezorganizacija, dezorijentacija, strah i poprilična nefunkcionalnost.
- Dugoročne posljedice se mogu podijeliti na više načina, ali mi često govorimo na one koje se odnose na naše kognitivne funkcije, pamćenje, sposobnost učenja, razumijevanja, kombiniranja raznih sadržaja, psihomotoričke funkcije, dalje možemo govoriti o posljedicama na naše emocionalno zdravlje, intenzivni osjećaj tuge ili ljutnje, razdražljivosti, uglavnom, promjene raspoloženja, možemo govoriti o onima koje se odnose na našu fiziologiju - govori Romić.
Prvobitno, nastavlja, psihološke posljedice dobiju somatski, odnosno tjelesni karakter, pa onda ljudi počnu bolovati od povišenog krvnog pritiska, šećerne bolesti, raznih kožnih i drugih bolesti, tako da je dijapazon tih posljedica doista širok i njihovo djelovanje može se protegnuti godinama nakon proživljenog iskustva.
Strah najbližih
- Mi obično u nekoj krajnjoj formi govorimo o postraumatskom stresnom poremećaju onda kada te posljedice traju znatno više od trenutka kada su se javile - iznosi on. Iako su razorne posljedice utjecale na sve, Romić kaže da su posebno pogođene skupine djece, ali i starijih osoba.
- Djeca su jedna od najranjivijih kategorija i nemaju kapacitet da sagledaju sve. Osjećaju sopstveni strah, a još kad vide strah svojih najbližih koji se brinu o njima, onda se to multiplicira i postaje još intenzivnije. Ključno je da se djeci osigura osjećaj sigurnosti, dakle, da se osjećaju zaštićenim - govori Romić.
Starije osobe su, također, posebno pogođene zbog svojih fizioloških osobitosti i usljed toga jer su prilično zavisni od pomoći drugih, koji su u takvim situacijama i sami ugroženi. Generalno, ova situacija pogađa jako širok krug ljudi i one koji nisu fizički bili tu i onda to zapravo pokazuje koliko smo nemoćni pred nekim prirodnim katastrofama i koliko se one po svom karakteru stresogene, jer se mogu dogoditi bilo kada i bilo gdje.
