U Ukrajinu su se vratili zapovjednici pukovnije Azov koji su se borili u Mariupolju u tvornici Azovstal. Među njima i sam zapovjednik pukovnije Denis Prokopenko. Prokopenko i drugi zapovjednici, Svjatoslav Palamar, Serhij Volinski, Oleh Komenko i Denis Šleha nisu bili na toj lokaciji nego u skupini branitelja Mariupolja koja je razmijenjena nekoliko mjeseci nakon pada grada koji je predan nakon izravne zapovijedi iz Kijeva.
Podsjećamo, veliki broj zarobljenika iz Mariupolja poginuo je u raketnom napadu na vojni zatvor u Luhanskoj oblasti u srpnju prošle godine za koji su se međusobno optuživale obje strane. U tom je napadu poginulo nekoliko desetaka ratnih zarobljenika pukovnije Azov. Povratak te petorice zarobljenika simboličan je, navodi se u svim izvješćima, no predsjednik Volodimir Zelenski ipak ga je iskoristio da od njega napravi vijest doletjevši s azovcima iz Turske gdje je dogovorio njihovo puštanje iz nadležnosti Turske. I to je, jasno, razbjesnilo Ruse koji u tome vide kršenje svih sporazuma o razmjeni zarobljenika, ali i kršenje sporazuma o izvozu ukrajinskog žita.
Postojao je dogovor
- Turska je obećala sporazumom da će zadržati zarobljenike u Turskoj, a o njihovu povratku nisu nas obavijestili - kazao je Dmitrij Peskov, glasnogovornik Kremlja. U vješto odabranom trenutku za novo pojavljivanje u javnosti, Zelenski je posjetio i Zmijski otok jer se radilo i o 500-tom danu rata. Zmijski otok, podsjećamo, ruska je vojska zauzela prvih dana invazije, ali ga je kasnije napustila nakon što su ukrajinske snage dobile naoružanje kojim su otok mogle gađati s kopna. - Vraćamo se kući iz Turske, vraćamo svoje heroje - rekao je Zelenski, koji je povratak zapovjednika Azova dogovorio vjerojatno u petak s turskim predsjednikom Reçepom Tayyipom Erdoğanom. Nije, međutim, obrazložio kako je dogovoreno to puštanje, a na novinarske upite nadležne turske institucije nisu dale odgovor. U povodu puštanja zapovjednika Azova priređena je i ceremonija u Lavovu na kojoj je Zelenski zahvalio Erdoğanu za pomoć u njihovu puštanju na slobodu te se obvezao na oslobađanje svih preostalih zarobljenika.
- Prije izbijanja rata mnogi u svijetu nisu znali tko smo mi, tko ste vi, što se od nas može očekivati i tko su naši heroji. Sada svi to razumiju - kazao je Zelenski. Bez obzira na kontroverznu povijest pukovnije Azov, ti su ljudi u Ukrajini slavljeni kao heroji nakon što je praktično cijeli lučki grad Mariupolj na obali Azovskog mora pretvoren u ruševinu a njegova zadnja utvrda obrane bila je čeličana Azovstal i pripadajuće tvornice. Nakon pada, većina skupina pripadnika pukovnije Azov i brigade mornaričkog pješaštva koja je snjima branila grad završila u zarobljeništvu.
Njih 215, razmijenjena je u rujnu upravo u sporazumu koji je dogovorila Ankara, a uvjet je Moskve da se to dogodi bio da se petoricu zapovjednika dade u nadležnost Turskoj do sljedećeg dogovora. Vijest o povratku petorice zapovjednika u Ukrajinu izazvala je bijes Moskve i Kremlju sklonih medija, analitičara i blogera i zato jer je prošlog mjeseca počelo i suđenje 22 pripadnika pukovnije. Peskov tvrdi da je puštanje rezultat snažnog pritiska NATO-a na Tursku prije summita sljedeći tjedan na kojem se Ukrajina nada pozitivnom signalu za njezino primanje u NATO. Ukrajinci pozdravljaju povratak zapovjednika obrane Mariupolja i Azovstala. "Konačno! Najbolja vijest dosad. Čestitke našoj braći!", napisao je na Telegramu bojnik Maksim Žorin koji se bori u istočnoj Ukrajini. Govoreći o protuofenzivi koju su pokrenule ukrajinske snage prošli mjesec, Denis Prokopenko, jedan od petorice puštenih zapovjednika, rekao je na ceremoniji priređenoj u Lavovu da će njegovi ljudi imati svoju riječ u borbama. Najvažnija stvar je da je Ukrajina zauzela stratešku inicijativu i da napreduje. Na ruskim kanalima mogu se pročitati mišljenja da je turski predsjednik taj potez povukao zbog sumnji da bi se ruska strana mogla povući iz dogovora o prijevozu ukrajinskog žita Crnim morem i kroz Tursku koji je za nju izuzetno povoljan. No, ističu i kako ništa službeno još nije zaključeno i potvrđeno te je moguće da se taj dogovor još jednom produlji. A isto tako ističu i da povratak zapovjednika Azova u ukrajinske redove i njihovo vjerojatno priključenje borbama zapravo i nema neke strateške važnosti. Ipak, ne propušta se primijetiti da to nije prvi put da je turski predsjednik iznevjerio obećanja koja bi navodno dao ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
Puštanje prije summita
Sve se to događa uoči početka summita NATO-a u Vilniusu. Sjevernoatlantski savez pretvorio je taj grad u tvrđavu jer bi u Vilnius trebali doći i američki predsjednik Joe Biden zajedno te brojni lideri država članica tog saveza. Glavni grad Litve, naime, 20 km udaljen je od granice s ruskom saveznicom Bjelorusijom čiju su granicu omeđili bodljikavom žicom, dok je granica s Rusijom udaljena nešto više od 150 km. Dodatno, 16 je članica poslalo oko tisuću vojnika kako bi osiguravali susret koji se odvija u utorak i srijedu. Neke članica ustupile su i napredne sustave protuzračne obrane jer baltičke zemlje ne raspolažu s dovoljno takvog naoružanja.
- Bilo bi vrlo neodgovorno da ostavimo nebo nezaštićenim a trebaju stići Biden i lideri još 40 država - rekao je litavski predsjednik Gintaras Nauseda. Reuters, primjerice, podsjeća da baltičke zemlje Litva, Estonija i Letonija doista izdvajaju više od dva posto bruto nacionalnog dohotka za obranu, koliko većina zemalja članica NATO-a ne izdvaja. No ukupno te zemlje imaju oko šest milijuna stanovnika te sasvim sigurno taj iznos nije jednak iznosu kojim bi te zemlje mogle održavati velike vojske, uložiti u vlastite vojne zrakoplove ili napredne sustave protuzračne obrane. Sredstva kojima se brani nebo iznad Litve nisu slaba. Riječ je o 12 sustava Patriot koje je dopremila Njemačka, iz Španjolske je stigao sustav NASAMS, a Francuska je poslala samohodne haubice Caesar. Poljska i Njemačka poslale su specijalne helikopterske postrojbe, druge članice i opremu za kemijsko, biološko, radiološko ili atomsko ratovanje. Francuska, Finska i Danska otprije drže u Litvi eskadrile borbenih zrakoplova. Međutim, iz izvješća se vidi da malo tko među stanovništvom strahuje od napada iz Rusije ili Bjelorusije, pa čak ni kada se radi o Wagneru. Više bi dinamike moglo biti oko očekivanja Ukrajine i Švedske, a Ukrajina se nada konkretnijim mjerama od deklaratvnih ili čak obvezujućim izjavama, a Švedska članstvu, koje blokira upravo Turska čiji je predsjednik Erdoğan u tu svrhu možda i iskoristio puštanje zapovjednika Azova.
