Bila je večer, početak kolovoza. Sjedio sam na balkonu i odjednom čuo neku buku. Učinilo mi se da netko istovara kamion nekog građevnog materijala. Izišao sam na most i vidio prašinu. Nisam se snašao u prvom trenutku. Što se to događa? Znate, u ovim nesigurnim vremenima čovjek uvijek pomisli na najgore. Nakon toga uslijedila su još dva rušenja, piše Večernji list. Padalo je kamenje, dizala se prašina, bilo je za ne vjerovati. Događalo se to u središtu grada, tik do mosta. Rušio se dio povijesti grada. Rušio se dio Penavića kuća, jedne od najstarijih u gradu. Srećom, nitko u to vrijeme nije prolazio tuda, iako je to dosta prometan pravac za pješake. Nazvao sam policiju, izvijestio ih o tome. Rekli su mi da ih je netko nazvao minutu prije i da su već krenuli prema mjestu događanja, priča jedan od stanovnika Širokog Brijega koji stanuje u blizini .
Urađeno samo najnužnije
Na poziv građana, vatrogasci su obavili svoj dio posla, jedino što je u tom trenutku bilo moguće. Postavili su žičanu ogradu kako bi spriječili primicanje znatiželjnika ili slučajnih prolaznika blizu ruševina. Je li ograda trajno ili privremeno rješenje? Ako je privremeno, onda mu je rok na izmaku. Stižu hladni dani i mrazevi na što reagiraju dotrajali i nezaštićeni zidovi. - Uradili smo ono najnužnije, stavili smo građevinsku ogradu da se stanovnici ne bi izložili opasnosti. U tijeku su razgovori s vlasnicima koji u tom dijelu imaju stambeni prostor i očekujem da ćemo naći rješenje za taj problem koji se mora što prije riješiti. Tu je problem što ima veliki broj nasljednika, a mali je stambeni prostor, rekao je gradonačelnik Miro Kraljević. Iz razgovora s građanima doznali smo kako su tu deseci vlasnika od kojih neki žive na području Širokog Brijega, drugi su u gradovima diljem Hrvatske, a ima ih i po državama izvan Europe. - Kad će se to riješiti? Za sto godina, točnije nikada. Treba općina odmah dovesti bager i početi ovo rušiti pa ćete vidjeti kako će se pojaviti vlasnici i govoriti - to je naše! Prave se da ih to ne zanima. Ne mogu vlasnici to jednostavno prepustiti stihiji. Što mislite da je neki od ovih kamenja - pokazuje na kamen težak desetak kilograma - pogodio nekog prolaznika, bi li se onda izvlačili da to nije njihova kuća? A Općina, ako se ne mogu dogovoriti vlasnici, neka poravna i proširi prometnicu ionako je uska, kaže raznosač pica tvrdeći da tom prometnicom prepješači i tridesetak puta dnevno. Na svu sreću, tada se nije zatekao na tom mjestu. Odavno su Penavića kuće postale prijetnja za prolaznike, točnije, jedan dio kuća glasovitog širokobriješkog prezimena. Bile su nekada na ponos gradu, ističući se i svojim izgledom i veličinom. Zub vremena učinio je svoje. Dok je dio kuća dobio novi izgled, a neki i nove vlasnike, sjeveroistočni dio ovih kuća najprije je "izgubio" otvore, zatim se urušilo krovište, a sada je došlo vrijeme kada su počeli padati i zidovi. - Ovo je za ne vjerovati da se tako nešto događa u središtu grada. No, nije to jedina zgrada u Širokom Brijegu. Pa vidite Doganu, zar i ona nije prijetnja za stanovnike, kako zbog urušavanja, tako i zbog mogućeg požara. Tu je i leglo glodavaca i mogući izvor zaraze. Vi upirete prstom u Penavića kuće, ništa bolje stanje nije ni sa Soptinim kućama, doduše to nije tik uz most, već stotinjak metara dalje, komentira opet prolaznik koji s nevjericom promatra oronule Penavića kuće. Penavića kuće nastale su u vrijeme kada je Austrija početkom prošloga stoljeća napravila cestu Mostar - Široki Brijeg - Posušje. Kuće se građene uz cestu u blizini mlinice na rijeci Lištici. Prvi je sagradio kuću kovač Anđeo Marušić nakon njega su gradnju započeli Penavići, Naletilići, Sopte, Šole i drugi. Dok su neki dijelovi ovih kuća obnavljani i danas služe za stanovanje ili trgovine, dio kuća odavno je ostao bez svojih stanara i vrijeme ih je polako nagrizalo.
Čak stotinjak vlasnika
Prema tvrdnjama mještana, čak stotinjak vlasnika bi se moglo prijaviti ako bi se počela imovina prodavati. - Oni misle da mogu za desetak kvadrata, koliko neki imaju udjela u ovoj zgradi, dobiti stan, ili stotine tisuća maraka. Njih je puno, a kvadrata malo, a to su uglavnom ljudi kojima desetak tisuća maraka ništa ne znači. Ako Općina ništa ne poduzme, i to odmah, ovaj problem bi mogao potrajati sve dok se nekome nešto ne dogodi, dok netko, ne daj Bože, ne pogine. A to je moguće. Vidite da je to u samom središtu pa sami prosudite što se može dogoditi prolaznicima, kaže susjed s početka priče. I prema riječima gradonačelnika, Penavića kuće nisu jedini objekt s kojim će se općina morati pozabaviti. Ima tu još objekata i koji su dotrajali, ali i smetaju odvijanju normalnog prometa i slično.
