U Posavini i Semberiji duhanska je proizvodnja sa stogodišnjom tradicijom. Oraški “Bosanac“ i gradačački “Duhan“ (FBiH) te u Bijeljini i Obudovcu (RS) jedini su organizatori proizvodnje duhana u BiH. U najbolja vremena te proizvodnje 80-ih 20. st., oraški “Bosanac“ koji je prošle godine obilježila 130 godina neprekinutog rada, imao je oko 1800 kooperanata koji su uspijevali proizvesti oko pet milijuna kg duhana godišnje.
Pali na koljena
Danas se proizvodnja svela na tek oko 300.000 kg od proizvođača, uglavnom s teritorije RS-a. Upravo zato je upravo u Orašju generalni direktor “Bosanca” Anis Nurkić, ujedno i predsjednik Grupacije proizvođača i prerađivača duhana i duhanskih proizvoda pri Gospodarskoj komori FBiH, sazvao širi sastanak predstavnika svih organizatora proizvodnje u BiH te krupnijih proizvođača koji su poručili: “Dalje od ovoga se ne može, pali smo odavno na koljena, a nepoduzimanjem mjera u znaku poticaja duhanarima, proizvodnja se gasi”.
- Do zapostavljanja duhanske proizvodnje došlo je nepravedno od državnih institucija. U Europi i državi došlo je do povećanja trošarina te se, nažalost, dosta poljoprivrednika odlučilo na crno tržište zbog pukog preživljavanja, što nama, kao legalnim organizatorima proizvodnje i proizvođačima duhanskih proizvoda, ne ide u korist. Došli smo na razinu proizvodnje od 70 obitelji koje uspiju proizvesti oko 300 tona duhana. Naše ugovore proširili smo i na zapadnu Hercegovinu s trima proizvođačima.
Stanje nije bolje
Dakle, ima pomaka, ali treba nam potpora da održimo i pokrenemo značajniju proizvodnju. Sada je stanje krajnje ozbiljno, a na to sam upozorio sve mjerodavne u državnim i institucijama Federacije tražeći očuvanje domaće proizvodnje kroz poticaje, i to prema proizvođačima - ističe direktor “Bosanca” Nurkić.
Marko Mitrović iz Čović Polja jedan je od većih proizvođača duhana. Na posjedu od 15 ha uspije proizvesti do 30 tona suhog duhana u listu.
- Kako sam proizvodnju širio i nabavljao mehanizaciju, tako je ona išla na sve tanje grane. Sada se svakog jutra budim s mišlju hoću li nastaviti ili ću, kao i moja kći koja ovih dana ide prema Švicarskoj, i ja za njom. Nije bolje stanje ni sa tvrtkama koje se bave organiziranjem proizvodnje jer radnici već nekoliko mjeseci ne primaju plaće. - Do sada nije bilo odjeka na naše apele. Cilj nam je kooperantima isplatiti proizvodnju duhana. Mi imamo upite međunarodnih kupaca za prodaju više od 3000 tona duhana, dakle, plasman nije problem, no otvoreno je pitanje hoće li se status proizvodnje duhana potaknuti, i to prema primarnom poljoprivrednom proizvođaču - zaključuje Nurkić.
