Iza Sveučilišne kliničke bolnice Mostar je teška godina. Ipak, unatoč svim problemima, niti u jednom trenutku, niti pod znakom pitanja nisu bili projekti koji se provode, a planirana je i realizacija novih projekata u ovoj godini. O svemu ovome smo razgovarali s ravnateljem SKB-a Mostar dr. Antom Kvesićem.
• Mnogi kada govore o 2014. najavljuju krize, probleme, financijske krahove. Kakva su vaša predviđanja za SKB Mostar u ovoj godini?
Bez obzira na loše ekonomske, političke, gospodarske uvjete u BiH, očekujem da bi 2014. mogla biti za nas, u financijskom smislu, bolja. Naime, mi smo konačno uspjeli prošle godine biti na listi proračunskih korisnika HNŽ-a, što ja smatram strateški jednim od najvažnijih događaja za bolnicu. Ranijih smo godina bili osuđeni na minus u startu. S ulaskom u proračun možemo trpjeti razliku i biti na nuli. Mi smo i u proračunu ZHŽ-a, ali ta županija je u iznimno teškoj materijalnoj situaciji, tako da je ta odluka sada samo na papiru. Ova bolnica treba politiku zaštite jer ne može sama opstati. Konačno smo dobili tu zaštitu.
• U neslužbenim razgovorima se može čuti da se planiraju brojni projekti u bolnici. Što su prioriteti?
Prioritet je imati poslovanje na nuli. I bez proračunskog novca smo bili blizu pozitivnog poslovanja. Imamo uvijek svoje strateške planove i želju da završimo priču SKB-a Mostar. Želimo doći u poziciju da možemo reći kako SKB Mostar zadovoljava sve potrebe ove regije. Nama je u strateškom planu prvi projekt napraviti novu pedijatriju. Projekt je završen...
• Iz kojih izvora ćete financirati taj projekt?
Zahvaljujući ponudi Saudijskog fonda, imamo jednu izvrnu priliku, kao i za Onkologiju. Radi se o kreditnoj liniji s rokom otplate od 25 godina, pet godina grace razdoblja, dva posto kamate. Ta ponuda je na stolu. Vlada HNŽ-a je razmatrala tu ponudu, prihvatila je, sada je sve na Skupštini. Vjerujem kako ćemo u roku nekoliko mjeseci doći u poziciju da možemo početi s gradnjom. Sadašnja zgrada Pedijatrije je stara više od 50 godina i potreban je novi objekt. Ovaj projekt je velika stvar za bolnicu.
• Što će biti sa sadašnjom Pedijatrijom?
U našim dugoročnim planovima, zgrada sadašnje Pedijatrije, uz potrebnu rekonstrukciju bi bila ostavljena transfuziologiji i mikrobiologiji. Ta nova transfuziologija će imati prostora i mogućnost za razvoj transplantacijske medicine.
• Mnogo se priča u zadnje vrijeme o projektu transplantacija u SKB-u Mostar. Koliko je realna ta priča?
Još 1975. godine u Sarajevu je napravljena prva transplantacija, a tek prije dvije godine je napravljen zakon o donorstvu u BiH. Mi smo na početku. Tjedno na dijalizi imamo 150 osoba i svi čekaju na transplantaciju. Još nemamo listu donora, listu tipizacije. Što se kirurškog dijela tiče, možemo sutra napraviti transplantaciju uz pomoć kolega iz Hrvatske. Ali problem je što dalje nemamo stručnjake koji bi kasnije vodili liječenje tih ljudi. S druge strane, transplantacija znači i da novac ostaje ovdje umjesto da ide vani. U toj priči ćemo se u velikoj mjeri osloniti na pomoć kolega iz Zagreba. Samo u jednoj transplantaciji sudjeluje 50 ljudi. To je veliki posao.
• Postoji li neki vremenski rok za realizaciju ove ideje?
Mislimo da imamo mogućnost u idućih nekoliko godina raditi transplantacije u SKB-u Mostar.
• Čini mi se kako je ipak trenutno najzanimljivija priča dječje kardiokirurgije u SKB-u Mostar. Mladi liječnici su dobili subspecijalizacije, odlaze na edukacije, kakva su vaša očekivanja kao ravnatelja?
Naš budući dječji kardiokirurg ide za tjedan dana u Italiju na obuku. Naš mladi stručnjak pedijatar Vladimir Jegdić je dobio subspecijalizaciju iz invazivne kardiologije i odlazi u Bergamo. Šaljemo još ljudi na usavršavanje i uz dio ekipa koja se već bavi invazivnom kardiologijom i kardiokirurgijom imat ćemo za skoro vrijeme jednu dobru dječju kardiokirurgiju. Prvi smo u BiH koji na ovaj način ulazimo u tu priču, možda nekome remetimo planove, ali samo se želimo razvijati.
• Mnogo toga smo spomenuli, mnogo toga se planira. Da bi se sve ovo održalo nakon realizacije, potrebno je puno novca i rada. Mislite li kako imamo kapacitete i mogućnosti za jednu ovako veliku priču?
Predugo sam u ovoj bolnici i sjećam se mnogih stvari. U ratu smo imali jednoga anesteziologa, sada ih imamo 25. Nismo imali onkologiju, sada imamo najbolju u regiji s 10 liječnika na specijalizaciji. Sjećam se kada nas je na sastanku na kirurgiji bilo osam, sada nas ima više od 50. Uveli smo više od 200 novih metoda rada u kirurgiji i sve se to sada rutinski radi. Kroz ovih 20 godina imamo strahoviti uspon. Sve što pripremamo i radimo ovim ljudima treba. Neće nitko više trebati ići u Beč, Zagreb, Berlin i tamo plaćati liječenje...
• Mislite li da će ikada bolnica biti u poziciji da je samoodrživa u financijskom smislu, da ne treba pomoć drugih kako bi izmirivala svoje obveze?
Tvrdim kada bi bolnica naplatila svaku svoju uslugu da nam ne bi trebala financijska pomoć od bilo koga. Ali doći će i to vrijeme. Da jedne godine nismo donijeli odluku da krenemo u izgradnju bolnice, tvrdim da ne bi danas ništa postojalo. Treba malo entuzijazma, tvrdoglavosti, hrabrosti i puno rada i energije kako bi se nešto napravilo.
• Što je s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Mostaru. Što se od ove institucije očekuje u procesu razvoja bolnice?
Naš medicinski fakultet je takav potporanj da je to nevjerojatno. Teško je i zamisliti kako bi ovako brz razvoj bolnice bio moguć da nije bilo Medicinskog fakulteta, novih kadrova i svih ostalih projekata koje je realizirala ova institucija. Očekujemo da će Medicinski fakultet biti velika potpora bolnici u svim projektima koje planiramo provesti u budućnosti.
• Koliko će još proći vremena dok budemo mogli reći kako pacijenti s ovih prostora više ne moraju ići na liječenje u druge centre jer sve mogu raditi ovdje u Mostaru?
Ponavljam, naš cilj je da pacijenti ne trebaju ići nigdje na liječenje izvan ove bolnice. Ima još puno posla, ali kada se gleda odakle smo krenuli, onda je jasno što smo sve napravili. Svaki sustav ima slabosti, pa tako i naš. Ali radimo na njihovom otklanjanju i želimo do cilja stići u najskorijem roku. Puno pozornosti dajemo edukaciji kadrova i za to će nam trebati najviše vremena. Bolnica bez stručnjaka je samo obična zgrada. Sada je već standard da nove kolege nakon završenog fakulteta nastave znanstveno usavršavanje. Možemo biti samo ponosni na to, a bolnica će i dalje ulagati velika sredstva kako bi omogućila najbolje obrazovanje našim mladim stručnjacima.
