Mnogi međugorska događanja svrstaju kao jedan od najvažnijih događaja ovoga stoljeća. Događaj je to koji se proširio i ubrzo obišao cijeli svijet. A sve to počelo je na dan 24. lipnja 1981. oko 18 sati kad je šestero mladih iz župe Međugorje, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjelo na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu (Gospu) s djetetom u naručju, piše Večernji list BiH.
Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže. Sutradan u isto doba dana, 25. lipnja 1981., četvero njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković i Ivan Dragičević, bilo je snažno privučeno mjestu gdje je dan prije vidjelo Gospu… Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. S Gospom su molili i razgovarali. Od toga dana imali su svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno. Milka Pavlović i Ivan Ivanković nisu došli sutradan i Gospu više nikad nisu vidjeli. Šestero međugorskih vidjelaca provelo je gotovo 37 godina zaokupljeno susretima s hodočasnicima.
Od prvih tvrdnji o susretu s Gospom pa do danas život su posvetili molitvi i razgovorima s milijunima ljudi koji u Međugorje hrle sa svih strana svijeta. O njima se stalno govori kao o djeci, no oni su sada odrasli ljudi s iskustvom i zasnovanim obiteljima te ukupno osamnaestero djece. Vicka, Marija i Ivan i danas tvrde kako imaju svakodnevna ukazanja, dok Mirjana, Ivanka i Jakov kažu kako ukazanja imaju jednom godišnje.
“Međugorski vidioci ne manipuliraju jer tijekom ukazanja uistinu nešto vide, a to kod njih nije izazvano vanjskim utjecajima. Naravno, ne mogu vam govoriti što vide”, tako je ukazanja opisao ugledni francuski liječnik, neurolog dr. Philippe Loron koji je znanstveno ispitivao reakcije vidjelaca u trenucima dok su tvrdili da imaju ukazanja. Inače, ukazanje je uvijek u 17.40 u zimskom razdoblju, a u 18.40 po ljetnom računanju vremena.
“Gospa nam je u početku rekla: ‘Ja sam Kraljica Mira, došla sam svijetu donijeti mir. Došla sam ovamo kako bih vas pozvala da počnete živjeti moje poruke. Vi ih već imate, ali ste daleko od njih. Zato sam došla da vas približim porukama koje su vam već poznate’”, kazala je Vicka Ivanković-Mijatović odgovarajući na upit zašto je Gospa došla baš u župu Međugorje.
Druga vidjelica, Marija Pavlović-Lunetti Gospina ukazanja u Međugorju opisala je ovim riječima:
“Kako nam je prvih dana rekla, Gospa se ukazuje u Međugorju zato što je tu našla živu vjeru. Osjećam da je preko Međugorja počela obogaćivati vjeru diljem svijeta. Počele su se rađati molitvene skupine i pokreti koji su pomogli ljudima približiti se Bogu”. Ljepotu i dubok osjećaj koji je iskusio tijekom ukazanja Jakov Čolo je još davno pokušao sažeti u jednu rečenicu: “Sad mi ne bi bilo žao ni umrijeti kad sam vidio Gospu”.
Kroz praćenje međugorskih vidjelaca i njihovih ukazanja tijekom tri desetljeća može se zaključiti kako ukazanja traju od jedne do nekoliko minuta, iako je znalo biti ukazanja za koja su vidioci tvrdili kako su potrajala i sat vremena.
Vidioci svjedoče kako je Gospa nekada žalosna, nekada radosna (posebno za vrijeme velikih svetkovina), a ponekad ozbiljna.
Tijekom samog čina ukazanja vidioci ne reagiraju na vanjske podražaje, što su potvrdila i znanstvena ispitivanja. Ne smeta im tako ni škljocanje ili bljesci fotoaparata. Za vrijeme dok tvrde kako imaju ukazanje čak i ne trepću.
Zanimljivost koja se tek očekuje kao posljedica međugorskih ukazanja trebao bi biti Gospin životopis. Vidjelica Vicka Ivanković-Mijatović opisala je, naime, da joj je Djevica Marija dugo govorila o svome životopisu. Vicka navodi kako je ispisala pune tri bilježnice o toj temi, ali da će životopis Kraljice Mira objaviti tek kad za to dobije Gospino dopuštenje.
Vidioci danas
Od šestero vidjelaca danas troje ima svakodnevna ukazanja - Vicka, Marija i Ivan, a troje - Mirjana, Ivanka i Jakov ukazanje ima jedanput godišnje.
Mirjana Dragičević-Soldo,
kći Joze i Milene, rođena je 18. ožujka 1965. godine u Sarajevu. Svakodnevna ukazanja imala je od 24. lipnja 1981. do 25. prosinca 1982. godine, kada je rekla da joj je Gospa, povjerivši joj desetu tajnu, obznanila da će tijekom cijelog života ukazanje imati jednom godišnje, i to svakoga 18. ožujka. Od 2. kolovoza 1987., prema njezinim riječima, svakoga drugoga u mjesecu Mirjana vidi Gospu i rasgovara s Njom te s Njom moli za nevjernike - one koji nisu upoznali ljubav Božju. Mirjana se 1989. godine udala za Marka Soldu. Imaju dvije kćeri. S obitelji živi u Bijakovićima, u međugorskoj župi. Gospa joj je, kaže, kao posebnu nakanu povjerila molitvu za nevjernike, za ljude koji nisu upoznali ljubav Božju. “Moj posljednji svakodnevni susret s Gospom bio je na Božić 1982. godine. Gospa je tada sa mnom bila 45 minuta. Mjesec dana Gospa me je pripremala za taj susret. Sve mi je majčinski rekla. Kazala je kako je izvršeno ono za što sam joj bila potrebna. Govorila mi je da se moram okrenuti normalnom, svakidašnjem životu, poput mojih vršnjakinja”, posvjedočila je Mirjana.
Ivanka Ivanković-Elez
Prva je od šestero djece vidjela Gospu. Rođena je 21. lipnja 1966. godine u Bijakovićima, u župi Međugorje. Smatra se kako je svakodnevna ukazanja imala do 7. svibnja 1985.
godine. Povjerivši joj desetu tajnu, Gospa joj je, kako je ispričala, rekla da će tijekom cijelog svog života ukazanje imati jedanput godišnje - na obljetnicu prvog ukazanja, 25. lipnja. Ivanka je bila i prva od međugorskih vidjelica koja se udala. Ona i suprug Rajko Elez žive u Međugorju te imaju troje djece. Gospa joj je, kaže, kao svojevrsni zadatak povjerila molitvu za obitelj. Nesvakidašnji podatak koji se vezuje uz Ivanku je svjedočanstvo po kojem joj je Gospa omogućila nakon smrti vidjeti svoju pokojnu majku koja je od teške bolesti umrla u 39. godini života, nepuna dva mjeseca prije početka međugorskih ukazanja. “Pet puta imala sam sreću vidjeti pokojnu majku nakon njezine smrti. Kad je umirala imala je samo 39 godina, a bila je iscrpljena, mršava, blijeda. Čovjek izgleda sasvim drukčije kad je bolestan. Kad sam je vidjela nakon smrti, zračila je nekim blaženstvom. Izgledala je tako lijepo da nemam riječi kojima bih to opisala. Na posljednjem redovitom ukazanju 7. svibnja 1985. moja je majka sa mnom razgovarala. Nipošto se ne treba bojati smrti. Ja sam svjedokinja da postoji život poslije smrti. Ako nas Bog zove, morali bismo biti spremni ići k Njemu. Moramo shvatiti da je ovozemaljski život križni put. Smrti se ne treba bojati”, kazala je na kraju vidjelica Ivanka.
Jakov Čolo,
sin Ante i Jake, rođen je 6. ožujka 1971. u Sarajevu. O svakodnevnim ukazanjima Gospe svjedočio je od 25. lipnja 1981. do 12. rujna 1998. godine. Tog dana, povjerivši mu desetu tajnu, Gospa mu je rekla da će tijekom cijelog svog života imati ukazanje jedanput godišnje, na Božić – 25. prosinca. U braku je s Talijankom Annalisom Barozzi iz Asola, pokraj Mantove. Imaju troje djece. Žive u Bijakovićima, u župi Međugorje. Nakana koju mu je Gospa povjerila je molitva za bolesne. “Gospa mi na Božić dolazi odjevena u zlatnu haljinu i s malim Isusom u naručju. Ne postoje riječi za izreći ono što tada osjećam u srcu. Na samom ukazanju molim zajedno s Gospom, preporučim sve hodočasnike i bolesne i na kraju mi Gospa da poruku za cijeli svijet. Priča mi i o tajnama koje mi je dala”, opisuje Jakov Čolo.
Ivan Dragičević,
sin Stanka i Zlate, rođen je u Bijakovićima 25. svibnja 1965. Kaže da i danas ima svakodnevna ukazanja. Gospa mu je, tvrdi, povjerila devet tajni, a kao zadatak od Gospe je dobio molitvu za mlade, za obitelji te za svećenike. Od 1994. oženjen je Amerikankom Laureen Murphy. Imaju četvero djece. Žive praktički na dvije lokacije, u SAD-u te u Bijakovićima. Ivan često ističe kako mu je Gospa na početku rekla sljedeće: “Draga djeco, ono što danas najviše prijeti čovječanstvu jest da samo sebe uništi”. “Bog nam šalje Gospu da nam kaže što nije dobro. Umjesto da rade za dobro čovjeka, vlasti rade protiv. Bog je stvorio svijet, a mi ga rušimo. Gospa stoga kaže kako svijet danas prolazi kroz najveće krize, a najveća kriza je to što se čovjek udaljio od Boga. Današnji svijet je pošao u budućnost bez Boga. Ako čovjek nema mira u sebi, svojoj obitelji, tada mira nema ni u svijetu. Iz čovjekova srca dolaze i mir i rat”, poručuje Ivan Dragičević. Od 1982. godine Ivan vodi molitvenu skupinu koja se sastaje kod Plavog križa na Podbrdu.
Vicka Ivanković-Mijatović,
kći Pere i Zlate, rođena je 3. rujna 1964., također u Bijakovićima. Ima sedmero braće i sestara. I danas tvrdi kako ima svakodnevna ukazanja Gospe koja joj je, kaže, povjerila devet tajni. Vicka se 2002. udala za Marija Mijatovića iz Sarajeva. Imaju dvoje djece. Žive u obiteljskoj kući u Krehinu Gracu kod Međugorja. Molitva za bolesne i za duše u čistilištu dužnost je za koju ju je, kaže, predodredila Gospa. “Jednom smo Gospu pitali zašto dolazi tako dugo, a ona nam je odgovorila:‘Zar sam vam dosadila?’. Više je o tome nismo pitali”, kazala je Vicka Ivanković-Mijatović.
Marija Pavlović-Lunetti,
kći Filipa i Ive, rođena u Bijakovićima u međugorskoj župi 1. travnja 1965. Preko nje se Gospine poruke upućuju župi Međugorje i svijetu, a smatra se kako Marija, kojoj je Gospa povjerila devet tajni i dalje ima svakodnevna ukazanja. Molitvena nakana zadana od Gospe su joj redovnice i redovnici te duše u čistilištu. Od 1. ožujka 1984. do 8. siječnja 1987. Gospine poruke preko Marije odašiljane su svakog četvrtka, a od siječnja 1987. to se događa svakog 25. u mjesecu. Od 1993. vidjelica Marija je u braku s Talijanom Paolom Lunettijem. Imaju četvoricu sinova. Žive u Monzi, kraj Milana, a preko ljeta u njezinim rodnim Bijakovićima, u međugorskoj župi. “Dodirnula sam i zagrlila Gospu. Ne mogu opisati tu ljepotu. Njezin je zagrljaj poput neba. U tom trenutku osjetila sam ljepotu raja”, ushićeno je govorila Marija Pavlović-Lunetti.•
