Kada je prije dvije godine Posavina doživjela stravičnu poplavu u kojoj su Posavljaci izgubili gotovo sve, a osobito poljoprivrednici, mnogi su ostali bez ikakvoga izvora egzistencije. Kako se voda povlačila stizala je i pomoć, uz ostale donatore, i od Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Za većinu domicilnog stanovništva ta je biljka bila potpuna nepoznanica i zapravo nisu znali što sa sadnicama pa su ih tek rijetki preuzeli. Oni koji su se odvažili prihvatiti takvu pomoć poslušali su struku, upoznali se s načinima sadnje i uzgoja te već prve godine doživjeli ugodno iznenađenje. Nisu ni slutili kako bi im donirani rasad jedne grmolike biljke mogao donijeti zaradu i odrediti daljnje poljoprivredno usmjerenje.
Posavina rodna i za aroniju
- Jedan sam od onih koji su se odlučili prihvati ovu vrstu nasada, što je rijetkost na ovim područjima, međutim, prošle godine sam je zasadio i dosegnula je visinu 10-15 cm. To je iznenađujući rast. Očigledno je da je zemljište za nju pogodno s tim sustavom za navodnjavanje tako da i sam urod ove godine nije očekivan jer trebala je dati plodove tek iduće. Međutim, plodna Posavina je očito odlično podneblje i za ovu biljku. Ovo je nevjerojatno jer se obistinilo ono što mnogi tvrde - da je posavska zemlja toliko rodna da nema biljke koja ovdje ne može uspjeti, pa čak i ova sibirska, kaže Tihomir Lukačević iz Kopanica.
Pogreška odredila zanimanje
Aronija je još uvijek velika nepoznanica kad je u pitanju posavsko podneblje naviknutom uglavnom na tradicionalne kulture pšenice i kukuruza, gotovo na granici isplativosti. U drugom slučaju u pitanju je veći broj sadnica koje su pogreškom stigle u Kopanice i pri tome odredile angažiranje kao uzgajivača aronije. - Posve sam slučajno u ovome poslu jer osoba koja je upisivala broj sadnica pogreškom je dodala nulu i umjesto jednog navela 10 duluma. To je značilo da krećemo u posao jer treba osigurati navodnjavanje, educirati se o svemu, ali prihvatili smo izazov, objašnjava Svjetlana Živković.
