Kad se govori o BiH, spominje se brojka od 400 tisuća do pola milijuna oboljelih od PTSP-a. Kad se u obzir uzme da, prema posljednjem popisu stanovništva, u ovoj zemlji živi 3,531.159 stanovnika, dolazimo do podatka od 11 do 14 posto oboljelih od ukupnog broja stanovnika. Ako uzmemo u obzir da ima onih na popisu koji ne žive više u BiH ili su se odselili, onda je situacija još lošija. Među oboljelima najviše je onih koji su prošli rat u BiH. Brojni se još bore s traumama.
U zemlji u kojoj nedostaje psihologa i psihijatara, a u kojoj je u mnogočemu lošije nego u vrijeme rata, PTSP postaje iznimno velik problem. Marko Romić, poznati mostarski psiholog, ističe da jako često ima doticaj s ljudima oboljelima od PTSP-a te je značajan broj onih koji i sada imaju simptome.
- Ljudi s posttraumatskim stresnim poremećajem je jako puno, i to je činjenica. I činjenica je zapravo da se PTSP može razviti u bilo kojem razdoblju nakon proživljenih traumatskih iskustava, neovisno o broju mjeseci ili godina koje prođu. Stoga je situacija kod nas dvadesetak godina nakon rata takva da pogoduje i nastanku PTSP-a te njegovu održavanju i intenziviranju jer nije samo problem što su ljudi doživjeli teške traume u ratu nego i ono što je bilo poslije ili što se događa sada, govori za Večernji list poznati mostarski psiholog.
U BiH godišnje samoubojstvo počini oko 400 ljudi. Za brojne se kaže da su imali psihičkih problema, ali nitko ne govori o uzrocima i simptomima kako bi se kod drugih to uočilo i spriječilo.
- S jednom udrugom oboljelih od PTSP-a radim već pet godina. Osobno sam bio u ratu i prošao s tim ljudima sve što se u ratu prolazi. I s tog praktičnog i teorijskoga aspekta ljude jako deprimira činjenica da ovo što sada imamo nije ni blizu onome za što su mislili da se bore. Ovo je sasvim suprotno. Nitko nije zadovoljan ovakvim stanjem, naglašava psiholog Ramić. Nažalost, branitelji su prvenstveno obezvrijeđeni i obespravljeni.
- Činjenica je da oni koji su bili sudionici rata danas jako teško žive. Mnogima od njih nisu riješena osnovna egzistencijalna prava. Kod nas se i danas, više od 20 godina nakon rata, formiraju udruge u koje se uključuju branitelji bez prava, a koji ih žele ostvariti, govori nam Ramić. Što se tiče liječenja tog poremećaja, poznati stručnjak kaže sljedeće:
- Potreban je niz mjera kako bi se PTSP držao pod kontrolom i liječio. Jedna od njih je stručna medicinska ili psihološka, psihijatrijska podrška, ali ona ni izbliza nije dovoljna. Jednako je važno da ljudi imaju kvalitetno uređen i osmišljen život. Jer ljudi nemaju posla, nemaju perspektivu, pogubili su se i ne znaju kako kvalitetno organizirati svoje vrijeme, a to jako pogoduje i proširenju i intenziviranju tog problema i zato je potrebno omogućiti im normalan život, posao, kvalitetno organizirano i ispunjeno vrijeme. Sve to pomoći će da se prevladaju problemi, zaključuje poznati psiholog za Večernji list.•
