Da je u domaćem agraru stanje nereda, opće je znano pravilo, a novi prilog u toj priči je kasnojesenski slučaj s glavatim kupusom. U protekle dvije godine na području juga Hercegovine početkom prosinca nestajalo je domaćeg kupusa, nakon čega se posezalo za uvozom. Stizao je tako preko brda, kažu, iz Crne Gore, pa Albanije, a onda u zimu prema brdovitom Balkanu kupus su vukli tegljači iz zapadne Europe - Nizozemske pa Njemačke. Kako to izgleda ove kasne jeseni, primjerom svjedoči Radenko Mirić iz Gabele, kojeg smo zatekli na njivi zasađenoj kupusom:
“Trenutačno ne ide nikako i ne isplati ga se brati, jer dok se sve plati, prijevoz, radnici…, ne ostane ništa. Cijena mu je ove godine ravna nuli i vjerojatno će propasti. Zasadio sam nekoliko njiva svoje i tuđe zemlje, kupus je rodio, ima ga više od 20 tona. Lani je koštao 70, 80 feniga pa do marku, a ove godine propada. Svake godine sadim od 10 do 20.000 struka, rijetke su dobre godine kao lani. Ove godine sam solidno zaradio na kelju, a na glavatom kupusu ništa. Ne ide. Da bar ima netko tko nam može jamčiti neku normalnu cijenu, bilo bi dobro, ali ništa od toga. Na tržnici se rijetko tovari. Sada režem dvije kutije za jedan motel. Ne ide ni na otkupu, samo kažu da je cijena 15 feniga, a kava došla na marku i pol”. Što će onda biti s kupusom, pitamo Radenka dok nas nutka da provjerimo čvrstinu glavica koja govori u prilog kvaliteti. “Najvjerojatnije tanjurača, zelena prehrana... ništa”, kazao je. Kad ljudi ovo pročitaju, čuju, bit će to još jedan prilog tezi da ne isplati sadnja. Pitali smo Radenka što bi im savjetovao: “Rekao bih im da ako mogu od nečega drugog živjeti, neka se time bave. Poljoprivreda je najlošije i posljednje rješenje”.
Kao za inat, Radenkov kupus je rodio, glavice su tvrde kao kamen, velike po pet šest kg, ali prodaje nema čak ni po niskoj cijeni. Nakon svega ostaje pitanje kako to Nijemci urede uz svu silnu automobilsku, pa kemijsku i ine industrije, imaju i kupusa da popune naše nestašice, a o viškovima se ne priča. Ciklus je znan, poslije dvogodišnje nestašice sada će naši povrtlari godinu, dvije zaoravati kupus, kako to planira i gospodin Mirić, a onda će opet doći nestašica i tako ukrug. Ne kaže narod uzalud: u seljaka – težaka nikad dvije jake za vratom! •
