Ako je netko stranac i živi u Svetoj Nedjelji, velika je vjerojatnost da je u Hrvatsku došao zbog Rimca. Jedan od njih je i 29-godišnji Eugenio Alacala iz Španjolske koji sa svojim kolegama broji čak 35 nacionalnosti tvrtke Rimac Grupe.
Ovoga puta smo se, u sklopu specijala Večernjeg lista, zaputili na zapad grada gdje se odvija cijela magija odjela autonomne vožnje, pozdravili Rimčevog psa koji je spokojno spavao ispod radnog stola, i upoznali Eugenia.
Alacala je odrastao u gradiću Teruel, nedaleko od Valencije. Nakon završene srednje škole, upisuje studij u Barceloni gdje završava i doktorski studij na području autonomne vožnje.
U Hrvatsku ga od svega dovela upravo – pandemija COVID-19.
– Tik prije nego što je krenula pandemija sam potpisao ugovor s Institutom za istraživanja Toyote u Kaliforniji, no zbog lockdowna nisam smio ući u SAD tako da je taj dogovor otpao – kazao je.
'Znao sam za Rimca'
Zbog nesretnog spleta okolnosti Eugenio je odlučio provesti ljeto odmarajući se i pripremajući se za iduće izazove, dok ga nisu nazvali Rimac Grupe.
– Pozvali su me na intervju. Znao sam za njegovu tvrtku, ali sam toliko bio fokusiran na autonomnu vožnju koju sam studirao da nisam ni pomislio da bih se ja mogao pronaći u toj cijeloj priči - prepričao je Eugenio koji je mjesec dana nakon stigao u Hrvatsku.
Danas kaže za svoj posao u Rimcu da je jako motivirajuć jer se bavi identičnim stvarima kao što se bavio i na studiju, tako da je ovo bio samo nastavak njegove priče. Vidi brojne sličnosti Hrvatske sa Španjolskom, no jednu stvar nije očekivao.
– Čini mi se kao da je Zagreb dijelom nekakvog mikro-klimatskog sustava. Kad sam stigao u kolovozu bilo je užasno vruće i sparno, no nisam mislio da će zime biti toliko hladne. Sa sobom sam ponio samo ljetnu odjeću i kupaće gaće - kaže nam Španjolac.
– S obzirom na to da je Hrvatska dijelom Mediterana, začudilo me i koliko vi malo jedete povrća. Španjolci u svim jelima koriste povrće, jedite ga i vi više - kazao je te dodao kako mu se od hrvatske hrane najviše dopala pašticada.
Kao i brojnim drugim strancima, Eugeniju se svidjelo višesatno ispijanje kava na koje nije navikao u Španjolskoj.
– Mi kavu popijemo u jednom gutljaju i onda naručimo pivo. Nismo navikli toliko dugo ispijati kave – kazao je.
– Hrvati su zaista dragi i ljubazni. Stvarno mi je to pomoglo, pogotovo u početku. Kada se preseliš u drugu državu, očekuješ nekakvu pomoć, a ovdje sam je stvarno dobio. Sada imam svoju grupu prijatelja, zovem ih svojom malom obitelji. Definitivno se osjećam više kao da sam doma – kazao je.
Sada kada se osvrće na svoj život u posljednjih godinu i pol, Eugenio smatra kako je dolazak ovdje bila dobra odluka.
Nešto jedinstveno
– Nisam bio previše siguran na početku, pogotovo zbog cijele situacije s SAD-om, ali sada sam jako sretan gdje se nalazim u životu. Radimo na nečemu što je zaista posebno, rekao bih čak i jedinstveno u svijetu – kazao je.
– Projekti u kojima sudjelujem su jako izazovni i zahtjevi, no to mi se jako sviđa - dodao je.
Eugenio je krenuo s učenjem hrvatskog jezika, pa odustao. Onda ga je ponovno krenuo učiti, pa ponovno odustao. Sada po treći put daje šansu ovom jeziku za koji kaže da je užasno težak.
– Mislim da je španjolski još lakši od engleskog jezika. U hrvatskom najviše muči izgovor – imate toliko riječi sa ‘č’ i ‘ć’. Ali, malo pomalo - kazao je Eugenio.
– Žao mi je što nisam naučio katalonski kada sam studirao u Barceloni tako da se nadam da ću ispraviti tu grešku s hrvatskim jezikom. I ako sutra odem odavde, što osobno ne planiram, svejedno mislim da je korisno znati novi jezik – dodaje.
Trenutno se želi fokusirati na usavršavanje svojih vještina i znanja, a sve ostalo, kaže, doći će kasnije. Hrvatima je poručio da se pripaze eura.
– Ja sam to proživio 2002. godine u Španjolskoj i mislim da će cijene biti jako nestabilne idućih godinu dana, kao i kod svih drugih država. Prvo će jako porasti, ali će se kasnije i stabilizirati – savjetuje Eugenio.
Osim toga, Hrvati bi mogli biti otvorenijeg uma, smatra Španjolac.
– Mislim da su Hrvati na dobrom putu, ali puno toga se još može napraviti u tom pogledu. Primjerice, imam puno prijatelja koji su homoseksualne orijentacije i žao mi je što ovdje nisu toliko prihvaćeni. No, naravno, to je samo moje mišljenje - smatra.
– Ali isto tako mislim da Rimac Grupa i svi ljudi koje ovdje rade, rade stvari koje jako koriste Hrvatskoj općenito. Ne samo financijski, već i zato što se pomalo budi nekakva nada. Tvrtke vide napredak koji je kod nas ostvaren i vjeruju da mogu i oni napraviti isto – kazao je.
Manje stresan posao od Rimčevog
Eugenio radi u odjelu autonomne vožnje, koncept koji nam je detaljnije objasnio.
– Pa mislim da je moj posao svakako manje stresan od Rimčevog - našalio se Eugenio.
– Dakle, radim na projektu ‘Driver Coach’ čija je ideja naučiti pravog vozača sve potrebne vještine za vožnju automobila poput Nevere. Taj automobil je poput rakete i jako ga je zahtjevno voziti tako da bi ‘Driver Coach’ vozaču pomogao u tome - ispričao je Španjolac.
Kaže kako se u sam koncept autonomne vožnje još više zaljubio dolaskom u Rimac Grupu.
– Ne samo da stvaramo neki proizvod, već i provodimo istraživanja što ja jako cijenim. Ova tvrtka ima jako veliki potencijal, zbog toga sam i ovdje – kazao je.
– Električni automobili su budućnost, samo što mislim da ljudi čekaju da ovakva tehnologija bude ekonomski isplativa svima. Danas moraš dati velike novce za automobil koji ne može prijeći više od 400 kilometara u jednoj vožnji, a čuo sam da i baterije na nekim automobilima nisu na razini na kojoj bi trebale biti. Ipak, to su sve pretpostavke – pojasnio nam je.
Prvi je put Neveru vidio u Italiji, kada je bila još u dijelovima.
– Prekrasna je, puna je detalja i specifikacija. Dobar je osjećaj biti dijelom stvaranja najsnažnijeg automobila na svijetu. Dijelom smo povijesti – zaključio je Španjolac Eugenio.
