Zbog činjenice da je procedura izbora izvršne vlasti u Federaciji, a sukladno nametnutim odlukama iz 2000. i 2002. godine, dovedena u okvir u kojemu je teoretski, ali i u praksi, moguće ustrojiti vlast bez sudjelovanja predstavnika Hrvata, bošnjačke političke stranke i ove su godine, uoči općih izbora, krenule u realizaciju aktivnosti kojima žele ostvariti nadzor nad trećinom Kluba hrvatskoga naroda u BiH. Posredstvom te trećine, koju bi popunili bošnjačkim glasovima, pokušali bi onda izabrati predsjednika i potpredsjednike Federacije BiH, a samim time stvoriti i pretpostavke za izbor Vlade Federacije bez predstavnika hrvatskih stranaka.
Pokušaji u županijama
O tomu govori situacija na terenu. Večernji list otkrio je kako se na listama niza bošnjačkih političkih stranaka u Srednjobosanskoj i Zeničko-dobojskoj županiji nalazi određen broj Hrvata koje tako žele, isključivo bošnjačkim glasovima, prvo progurati u skupštine navedenih dviju županija, a nakon toga krenuti i u postupak izbora izaslanika u Klub hrvatskoga naroda u federalnom Domu naroda. Kada se tomu doda i činjenica da će bošnjačke stranke, posredstvom bošnjačkih birača, nametnuti Hrvatima u većinski bošnjačkim županijama izaslanike u Klub Hrvata, vidljivo je kako je namjera nakon ovogodišnjih općih izbora izvršiti novu majorizaciju nad hrvatskim narodom te mu ukinuti i ono malo političkih prava koja su mu preostala. Ovaj scenarij žele realizirati i unatoč činjenici da Bosna i Hercegovina zapravo i nema članke Izbornog zakona koji govore o provedbi rezultata izbora, odnosno Ustavni sud BiH prvo je proglasio neustavnim, a zatim i izbrisao neustavne odredbe Izbornog zakona koje su propisivale broj izaslanika koji se biraju iz svake županije. Međutim, bošnjačke stranke računaju kako će međunarodna zajednica dopustiti da se Središnje izborno povjerenstvo "igra" zakonodavca i propisuje uredbama i odlukama broj izaslanika po županijama, nadajući se kako će se vratiti rješenje prema kojemu su mogle doći do šest izaslanika u Klubu Hrvata.
Nužne promjene
Zbog svega navedenoga raste potreba da visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt nametne pravedne izmjene izbornog zakonodavstva, izmjene koje će provesti presudu Ustavnoga suda BiH, onemogućiti jednom narodu da nameće nacionalne predstavnike drugom te u konačnici dovesti do legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda. Taj bi potez trebao biti tek jedan dio rješavanja hrvatskoga pitanja u BiH, a koje je zapravo otvoreno još 2000. godine u vrijeme nametanja izmjena Izbornog zakona na inicijativu voditelja Misije OESS-a Roberta Barryja, koje su omogućile da brojni bošnjačko-muslimanski zastupnici u županijama izabiru Hrvate u Dom naroda Federacije, a rezultat je tzv. vlada Alijanse za promjene iz 2001. bez hrvatskoga izbornog legitimiteta.
Proces dekonstituiranja Hrvata nastavio je visoki predstavnik OHR-a Wolfgang Petritsch 2002. godine, a setom amandmana uvedene su promjene u procesu predlaganja predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH. Umjesto dotadašnjeg rješenja kojim su klubovi naroda (bošnjački i hrvatski) odvojeno kandidirali po jednu osobu, a pritom je bila potrebna većina u svakom klubu Doma naroda, kao novo rješenje u izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH uvodi se zajednička lista koja se formira uz potporu najmanje jedne trećine izaslanika iz klubova (bošnjački, hrvatski, srpski). Nije više potrebna većina u svakom klubu Doma naroda, nego samo jedna trećina. Istodobno, nametnutim izmjenama promjene su uvedene i kada je riječ o izboru predsjednika i potpredsjednika Federacije.
Dok je originalnim rješenjem bila potrebna većina u oba doma, novo nametnuto rješenje uvelo je više krugova glasovanja, odnosno uveden je drugi krug glasovanja u kojem je potrebna potvrda u samo jednom domu.
