Da je BiH u Africi davno bi bila otpisana i ostavljena da se “raspada” kao druge veoma siromašne afričke države koje se guše u svojim vanjskim dugovima. Tipičan primjer takvog je država Somalija gdje vlada zakon, zapravo bezakonje. Vlada države Somalije se nalazi u Mogadishu, a to je jedini dio te zemlje pod kontrolom te vlade.
Ostali dijelovi države su pod kontrolom raznih zaraćenih frakcija ratnika. Tko ima oružje, njegova je vlast. I to je jedino pravilo. Bosna i Hercegovina je u srcu Europe i ne smije se dopustiti da se zarazi “zarazom” bezakonja. Lako se onda može dogoditi da se te “zaraze bezakonja” prošire i na susjedne zemlje. Zato po medicinskoj doktrini u polju epidemiologije sve potrebne korake se treba poduzeti da se spriječi širenje „“zaraze bezakonja”.
Bosna i Hercegovina se nalazi u Europi. To je njena velika sreća i mora biti trajno zahvalna što se nalazi u takvom geografskom položaju da se njeni bliski susjedi i dalje moraju brinuti za njezinu dobrobit. Kada je stanje takvo, zašto ne bismo koristili tu zlatnu priliku da sami sebi pomažemo uz dragocjenu pomoć koju nam nudi Europska unija i brojne druge zemlje. Je li naša mržnja i netrpeljivost toliko duboko usađena u nama da njegova centripetalna samouništavajuća snaga prosto pregazi onu drugu dobru u nama, tj. centrifugalnu koezisku snagu koja nam se približava u jednu normalnu koegzistenciju u društvu. Stara je izreka da Bog pomaže onom koji sam sebi pomaže. Mi nismo prvi niti smo zadnji koji je doživio rušenje takvog razmjera posredstvom prirodne snage. Bilo je njih dosta koji su okusili taj gorki prirodni sirup. Sjetimo se New Orleansa u SAD-u (poplave), pa ranije u San Francisku potres, pa još ranije eksploziju vulkana Krakatoa koja je čitav naš globus okružila pepelom. Nesreća ne dolazi pojedinačno. Postoji opravdani strah da će se nešto još nama dogoditi.
To ne znači da moramo čekati dok se ne dogodi nego moramo početi popraviti ono što je porušeno. Oporavak od ove kataklizme zasigurno će biti jako dug i mukotrpan, ali mi se nećemo oporaviti ako odmah ne počinjemo s procesom zacjeljivanje rak rana koje nam je nanijela priroda svojom destruktivnom snagom. Prije neki dan sam pročitao u Večernjem listu da bi za naš oporavak trebao Marshallov plan. To bi trebalo lako uvesti osobito kada se zna da je takav plan isproban nekada i ustanovljen da radi. Za uvođenje takvog plana razvoja nakon katastrofe, potrebni su odgovarajući preduvjeti . U našem slučaju to će neminovno trebati među ostale političke reforme koje će omogućiti državi da funkcionira. Jesmo li spremni prihvatiti te uvjete?! Trenutačno kod nas nismo u stanju urediti da jedan grad kao što je Mostar funkcionira kao jedan grad.
Kako ćemo, pitam se, provoditi Marshallov plan za čitavu Bosnu i Hercegovinu ako nam to budu nudili Amerikanci kao što su ranije nudili poslijeratnu porušenu Europu. Mi trenutačno tapkamo u mjestu, ne mareći za budućnost naše mladeži. Ali, svejedno, naš vremenski sat neumoljivo i nezaustavljivo kuca, a kada budemo na kraju svjesni razmjera našeg propusta, uočit ćemo da smo okruženi susjedima koji imaju koliko-toliko demokratski uređenu državu gdje njihovo pučanstvo uživa opća i osobna ljudska prava, a gdje ukupni broj određenog naroda ne određuje postotak prava koja mora imati u državi, a za nas će i to biti još nedostižan cilj. Bosanskohercegovački čovjek kada se nađe bilo gdje u Europi i dalje pokazuje karakteristike te zemlje koje domaćini vide u njima i cijene ih kao dobar i cijenjen narod i oni su uvijek dobrodošli.
Međutim, jedino se takva prirodna odlika ne može razvijati kada se isti čovjek nađe u svojoj voljenoj državi. Zašto je tako? Pitanje ostavljam čitaču neka sam nađe odgovor. Europa nam pomaže i želi pomoći ne zbog toga što nas toliko voli, možda čak nas samo trpi, ne znam, ali ja opravdano sumnjam da nam pomažu kako bi spriječili našu zaraznu bolest nerada i nedemokratskog ponašanja i pomalo općeg bezakonja da se prelije njima u njihovim kućama kao neka vrsta poplave koja nas je pogodila nedavno.
Daljim razvojem stanja kronično nedemokratsko ponašanje će sigurno osjetiti naši susjedi, ali to ne žele. Vrijeme je da naučimo manje mrziti sebe i naše susjede, ali zato da više volimo sebe, a i druge. Znam da nije lako osobito nakon naše krvave skorašnje povijesti.
