Planinarsko društvo Cincar Livno proslavilo je ulazak u novu planinarsku godinu izletima na Biokovo – Pakline i Malačku (Kozjak). Dvije primorske planine i dva dana jedan za drugim, a tako različita. Lijepo subotnje jutro, premda s mnogo minusa u Livnu, obećavalo je lijep dan.
Staro polazište
Skupina od 25 planinara okupila se na starom polazištu, kod česme uz rijeku Bistricu, te krenula na prvi ovogodišnji organizirani izlet. Uslijedilo je okupljanje u Gornjim Brelima, a onda su krenuli na uspon u kojemu je trebalo svladati visinsku razliku od 700 m n/v. Dio uspona prema Nevistinoj stini vodio je i starom Napoleonovom cestom građenom tijekom 1810. g. koja je trebala povezati cijelu Dalmaciju. Uz Nevistinu stinu koja je, zapravo, skupina zanimljivih stijenskih formacija veže se zanimljiva legenda. Prema narodnoj predaji, djevojka iz Zagore trebala se udati u Primorje, čemu se protivila njezina majka. I sve bi bilo dobro da u času kad je krenula svadbena povorka majka nije dobacila mladenki: "Kad more ugledala, dabogda se okamenila!" I tako se okameniše i mladenci i cijela svadbena povorka.
Nakon Nevistine stine put je vodio u Pakline, borovu šumu koja je ime dobila vjerojatno po tome što se iz tih borova dobivala smola, paklina, koja se koristila za premazivanje brodova i njihovu zaštitu od utjecaja morske vode. Tu je i istoimeno planinarsko sklonište smješteno na rubu litice i koje podsjeća na stari vagon. Idealno mjesto za odmor, fotografiranje i uživanje u prelijepom pogledu na Brela, Makarsku rivijeru i Jadransko more. Od skloništa se planinarskim puteljkom kroz zelenu bajku borova dolazi do još jednog prirodnog fenomena, Šuplje stine, zvane i Biokovsko oko. Kroz taj procjep u kamenu također se pruža pogled na Brela i okolni akvatorij. Nakon fotografiranja i uživanja u pogledu kroz Šuplju stinu uslijedio je povratak. Sunce je u zaklonici davalo dovoljno topline, tako da su odvažniji većinu izleta proveli u majicama kratkih rukava.
Međutim, nedjelja nije bila naklona drugoj skupini od 20-ak planinara koji su prije svitanja krenuli put Kaštel Starog, gdje su na željezničkoj postaji dočekali svitanje. Više od 170 sudionika tradicionalnog pohoda do Malačke ispunilo je kolodvor te se ukrcalo na vlak do Labina Dalmatinskog. Tu im se pridružila još nekolicina planinara pa su se u dugačkoj koloni uputili prema Botićima gdje su ih u kući udruge Opor dočekali vruća kava i čaj. Potom je uslijedila zdravica uz šampanjac, koji je u zemlji odležao godinu dana te se tako uz pjesmu i veselje proslavio početak nove planinarske godine i 27. rođendan HPD-a Malačka iz Donjih Kaštela, organizatora ovog izleta.
Staza je vodila kroz nisko raslinje, smreku ili kleku, uz miris kadulje koja je obilato rasla duž cijelog puta. Naišlo se i na nekoliko talijanskih bunkera iz Drugog svjetskog rata, malo fotografiralo, no slaba kiša, koja je počela već na željezničkom kolodvoru, nije dopustila previše aktivnosti i uživanja u pogledu. Na domu su planinare koji su pješačili dočekali predstavnici Grada i kaštelanske Hvidre, zajedno položili vijence za preminule branitelje i planinare s područja Kaštela i kaštelanske Zagore.
Zahvalnice društvima
Potom je uslijedio ručak, a uz grah se izvadilo ponešto i iz ruksaka. Domaćini su uručili zahvalnice društvima iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji su svojim dolaskom uveličali njihov rođendan. Bio je to susret starih znanaca, upoznavanje novih ljubitelja prirode, a potom je uslijedio povratak u Livno, u kojemu ih je dočekao tanušni bijeli pokrivač.
