Posebni predstavnik Europske unije za zapadni Balkan i dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčák ovih dana ima pune ruke posla. Pregovori o kosovskom pitanju u vrlo su osjetljivoj fazi, dok se istodobno i ostatak regije suočava s brojnim izazovima. O nekima od njih iskusni slovački diplomat, nekadašnji ministar vanjskih poslova te zemlje te predsjednik Opće skupštine UN-a, razgovarao je i s političkim liderima iz BiH. Kao bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Miroslav Lajčák je itekako dobro upućen u procese i odnose u toj državi.
Večernji list: Kako kao bivši visoki predstavnik u BiH, koji je nerado koristio bonnske ovlasti, gledate na sadašnji razvoj situacije u BiH, koja je u mnogočemu rezultat nametnutih bonnskih ovlasti?
- Detaljno i svakodnevno pratim događanja u BiH. I dobro je što se ovog puta vlast na razini BiH formirala tri mjeseca nakon izbora, a što se tiče Federacije, došli smo do situacije da to nije bilo moguće bez korištenja bonnskih ovlasti. Smatram da, što je više bonnskih ovlasti, manje je države BiH. I to nije nešto na što trebamo biti ponosni, da su te ovlasti ponovno potrebne u političkom životu BiH. To onda pokazuje da nazadujemo, da ne idemo naprijed. Svima nam treba biti zajednički cilj da bonnske ovlasti budu nepotrebne.
Večernji list: Visoki predstavnik te SAD i EU izloženi su snažnim napadima iz Sarajeva. Je li, po vašem mišljenju, bio moguć rasplet postizborne situacije bez uplitanja međunarodne zajednice?
- Ne bih ulazio u te špekulacije. Što je bilo, bilo je i mi to ne možemo promijeniti. Tu su akteri koji su donijeli određene odluke i ne bi bilo od koristi da sada špekuliram oko toga. Mislim da svi međunarodni akteri trebaju djelovati u smjeru da politički lideri koji imaju legitimitet od svojih birača preuzmu odgovornost, a ne da se preko visokog predstavnika donose odluke. Ako nam 27 godina nakon rata treba intervencija visokog predstavnika da se donese proračun, onda nešto nije u redu.
Večernji list: Pamtim vas kao visokog predstavnika koji je želio prenijeti fokus odlučivanja na domaće političare iako ste i sami morali intervenirati. Ali očito domaći političari ne mogu postići dogovor bez stranaca. Već dugo bavite se balkanskim problemima. Što je danas najveći politički i sigurnosni izazov u ovoj regiji?
- Ima mnogo izazova na Balkanu, nažalost. Pitanje funkcionalnosti BiH svakako je jedan od tih problema. Proces kroz koji prolazi Sjeverna Makedonija, odnosno hoće li imati dovoljno glasova za promjenu Ustava i da započne pregovore s EU-om, također je važno pitanje. Potom, unutarnja događanja u Crnoj Gori nakon izbora 2020. godine i strateška orijentacija te zemlje. Ipak, mislim da je glavno strateško pitanje na Balkanu odnos između Srbije i Kosova jer ono ima utjecaj na čitavu regiju, Srbe i Albance koji žive gotovo u svakoj državi, ali i na regionalnu suradnju. Mislim da bi rješenje tog problema relaksiralo ozračje i deblokiralo suradnju u regiji.
Večernji list: Kakav razvoj događaja očekujete oko kosovskog pitanja i što kao posrednik izravno očekujete da sada urade Beograd i Priština? Hoće li Kosovo prihvatiti zajednicu srpskih općina, a Srbija neovisnost Kosova?
- Previše smo vremena prošle godine potrošili na rješavanje kriza. U drugoj polovini prošle godine imali smo čak šest kriza, čiji je rezultat bio da su Srbi izišli iz kosovskih institucija, imali smo blokade na sjeveru. Dakle, ili imamo menadžment kriza ili imamo normalizaciju. Mi smo predložili taj plan za koji smatramo da je najbolje rješenje u danom trenutku i koji daje puno odgovora, poštujući pozicije obiju strana. Ušli smo u to i sad je ključna riječ ispunjavanje. I ja vjerujem da su i predsjednik Aleksandar Vučić i premijer Albin Kurti spremni uraditi svoj dio posla. Naravno, ima mnogo onih koji to kritiziraju, različitih pritisaka, ali ovo je ogromna prilika i za Srbiju i za Kosovo, ali i za Balkan u cjelini.
Večernji list: Kakav je vaš stav o ideji “Otvoreni Balkan” koja izaziva kontroverze zbog asocijacije na Jugoslaviju, ali i straha, posebno kod Hrvata, da je to supstitucija za pridruživanje EU?
- S jedne strane, sve što dolazi izvorno iz ove regije je dobro. Prvo, važno je da je inkluzivno, da ne isključuje nikoga iz tog procesa i da vodi prema EU, da se gradi na europskim vrijednostima. Do sada se više priča o tome nego što vidimo rezultate. Ima puno podjela i u regiji, ali i unutar pojedinih zemalja oko toga. Možda je dobro da taj projekt pokaže svoj potencijal i ako je inkluzivan, ako vodi prema EU, onda ima pravo i postojati.
Večernji list: Kako vidite ulogu europske Hrvatske u rješavanju problema na Balkanu, posebno prema susjedima?
- Odgovor je vrlo jednostavan. Hrvatska je zemlja koja je bila u bivšoj Jugoslaviji i koja pokazuje da je članstvo u EU moguće. Također, to je zemlja koja dobro poznaje stanje u regiji i svojim djelovanjem unutar EU-a može snažno utjecati i na rasprave i na donošenje odluka u EU. Važno je da svojim primjerom, ali i poznavanjem situacije pomogne da se ubrza proces europskih integracija ostatka Balkana.
Večernji list: Ima li je i kakva je uloga Rusije na Balkanu, pa i u BiH?
- Nitko nema ponudu koja je bolja od ponude EU-a. Ne trebamo biti nervozni zbog interesa nekih drugih zemalja ako smo mi ozbiljni. Ako ostavljamo slobodan prostor, ako ima pitanja je li ponuda EU-a vjerodostojna, onda ostavljamo prostor za treće igrače. Ali što može Rusija ponuditi? Naravno da je ona tu. Trudi se zaustaviti proširenje NATO-a, trudi se diskreditirati EU. Možda čak razmišlja o Balkanu kao mogućem prostoru gdje se može stvoriti neki proxy problem ili konflikt kako bi se skrenula pozornost s Ukrajine itd. No, ključno je da je proces europskih integracija vjerodostojan i onda ne trebamo razmišljati tko je još na ovim prostorima jer nitko ne može dati bolju ponudu od EU.
Večernji list: Neki predlažu da se problem BiH riješi tako što bi EU snizio kriterije i odmah BiH primio u svoje članstvo, a ne da EU sve više diže ljestvicu uvjeta koje BiH ne može ispuniti. Je li to realno?
- Nije realno jer članstvo u EU nije samo politička odluka. To je odluka koja se zasniva na ispunjavanju nekih kriterija, standarda. To je kao da nogometni tim iz pete dovedete u prvu ligu. I druga stvar je funkcionalnost samog EU-a. Mnogo se pozornosti pridaje tome da s novim članicama ne bismo izgubili sposobnost donositi odluke jer se one donose konsenzusom.
Ali ja vidim rješenje u tome da BiH i druge zemlje koje pretendiraju na članstvo budu sve više prisutne u EU, premda i ne sudjelovale u donošenju odluka. Da budu prisutne u razgovorima i da svi budu naviknuti na njihovu prisutnost te da se otvara zajedničko tržište EU-a. Time bi se i de facto uvodile sve ove zemlje kandidati u europski prostor.
