Stručnjak za zmije iz Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Mladen Zadravec za Večernji TV govorio je o vrstama zmija koje žive u Hrvatskoj, njihovim staništima, ali i otkrio kako se treba ponašati pri susretu s njima.
– Svake se godine govori da je najezda i da ih ima sve više, ali stvarnost je potpuno drukčija. Po svemu što možemo znati sa sigurnošću, na svjetskoj razini brojnost zmija pada. Vjerojatno tako pada i u Hrvatskoj iako to nitko detaljno ne prati. Sudeći po svima nama koji na terenu radimo sa zmijama, postaje sve teže i teže na nekim lokacijama uopće nalaziti zmije – rekao je te se osvrnuo na broj zmija u Hrvatskoj. – U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, od toga su tri otrovnice iz porodice ljutica – poskok, riđovka i planinski žutokrug. Teško je reći gdje ih ima najviše. Bjeloušku se najviše može naći uz vodu, Kopački rit, Lonjsko polje, uz Savu, Dravu... Neke druge vrste su češće na drugim lokacijama, ali to sve dosta ovisi. Recimo, na nekim lokacijama, pogotovo oko Zagreba, najčešće se mogu naći neotrovnice iako, ako slušate priče s društvenih mreža, ispalo bi da je riđovka najčešća zmija u Hrvatskoj, ali ona je jedna od najrjeđih zbog gubitka staništa – navodi.
Kako objašnjava, ljudi često mijenjaju vrste zmija te zbog toga uglavnom pretpostavljaju da je riječ o riđovkama. U Zagrebu, posebice u podsljemenskoj zoni, navodi kako ima poskoka.
– Oni su oduvijek bili tu, prije nego ljudi. Ono što je manje poznato jest da u nizini oko Zagreba na vlažnim staništima ima riđovke, ono malo što ih je ostalo. Iako, prisutne su čak i na nekim lokacijama gdje je dosta frekventnih aktivnosti ljudi – rekao je Zadravec dodajući kako zmije izbjegavaju ljude.
Kroz prirodu se, naglašava, ne bi trebalo kretati "kao muha bez glave". Treba gledati oko sebe kao i kod prelaženja ceste. Također ističe koliko je važno nošenje primjerene obuće, poput gojzerica ili čvrstih tenisica za planinarenje. Što se tiče smrtnih slučajeva zbog ugriza zmije otrovnice u Hrvatskoj, u zadnjih 40 godina bilo ih je šest. Svih šestero ljudi, navodi Zadravec, imalo je dodatne otegotne okolnosti zbog kojih je došlo do smrtnog slučaja.
– Nema potrebe zabrinjavati se toliko oko zmija, nije zmija najveći problem. Čak i ako dođe do ugriza, najčešće to nisu teži problemi – navodi te ističe kako nekim osoba nije ni potreban protuotrov.
– U velikoj većini slučajeva, zmije će štedjeti svoj otrov. Potreban im je za prehranu, za savladavanje plijena. Koristit će se njime jedino ako baš treba – pojašnjava.
Ako do ugriza dođe, Zadravec ističe kako je najvažnije ostati smiren. – Ugrizena osoba trebala bi sjesti ili leći i pričekati dolazak pomoći. Ako ne može čekati, onda je najbolje da hoda polako. Ako je ugrizena u ruku, mora potpuno mirovati. Ako je ugrizena u nogu, ne bi bilo loše potpomagati se štapom i naslanjati se na njega – kaže.
Važno je odmah skinuti nakit zbog oticanja, ne smije se rezati rana ni isisavati mjesto ugriza. Također, rana se ne smije ni zagrijavati ni hladiti.
– Najbolja prva pomoć jest ostati smiren, pozvati pomoć i doći u bolnicu – navodi te dodaje kako je dobro pratiti širenje oticanja.
U Hrvatskoj će ponovno započeti proizvodnja protuotrova koji je, kaže, bio vrhunske kvalitete i djelovao pouzdano protiv šest vrsta zmija otrovnica. Hrvatska ga je i izvozila. Najduža zmija koju je ikada držao bila je duga oko 1,7 metara, četveroprugi kravosas. Najveći poskok nađen u Hrvatskoj imao je 98,3 centimetra, a nađen je prošle godine daleko od ljudi. Lokaciju nije otkrio zbog velikog problema krijumčarenja živih zmija.
– Mogu se nabaviti sa svim papirima iz legalnog uzgoja jeftinije, ali ne... Ako su neki lokaliteti zbog nečega poznati, dosta je velik pritisak na to. Tako da čuvamo te neke lokacije – kaže.
Zaključno ističe kako zmije ne skaču te neće napasti ako smo smireni i na dovoljnoj udaljenosti.
– To je debela svinjica koja leži i ide, ne može skakati. Ako imate prostora zaobići je metar, dva, zaobiđite je. Ako ne možete, pokušajte je otjerati glasnijim govorom ili lupanjem o pod. Ako se zmija ipak ne makne, to je zato što smatra da će tako skrenuti pozornost na sebe, nada se da je nećemo vidjeti – zaključuje.
