Iako je prava rijetkost da se žene bave svinjogojstvom, ipak ima i onih koje se na to odvaže. Suzana Simić iz Trstenaca kod Dervente na svom imanju trenutačno ima 15 krmača i 60-ak praščića. Sve je počelo prije desetak godina, a danas Suzana ima ozbiljnu farmu, piše agroklub.ba.
- Svaka je kuća u selu, što danas nije slučaj, imala jednu ili dvije krmače. I tako je počelo. Imala sam pet krmača pa polako taj broj povećavala. Bilo ih je sedam, osam pa deset i, evo, danas sam tu gdje jesam. Jednostavno sam zavoljela ovaj posao - kaže Suzana za agroklub.ba te dodaje kako joj nije teško raditi iako je posao zahtjevan. Dan počinje oko 7 sati i, kako kaže, ima do dva sata posla da ih nahrani i očisti staju i oko njih više nema obveza sve do 17 sati.
- Nekome je ovo naoko zahtjevno, ali svaki posao ima svoju težinu. Meni nije jer to volim. Pronalazim se u tome i ide mi. To možda količinski izgleda kao puno svinja i puno posla, ali zapravo nije tako - govori Suzana, koja smatra kako su samo predrasude da je svinjogojstvo "muški posao" te da bi se žene trebale više odvažati.
- Nitko u obitelji prije mene nije radio ovaj posao. Otac je njemački umirovljenik i, kada se vratio, nije bio za ovo. Sad mi pomaže. No, ja sam imala želju i, evo, tu sam, gdje sam. Pitaju se ljudi, susjedi, zašto mi treba sve ovo, ali ja želim raditi i imati nešto svoje. Nije mi teško, volim ovaj posao - kaže Suzana za agroklub.ba.
Obrađuje oko 100 duluma zemlje, od čega oko 50 kukuruza, a ostalo su zob, ječam i pšenica. Kada su pitanju radovi u polju, Suzani pomaže otac, koji je glavni na traktoru kada dođe vrijeme oranja i sjetve.
- Otac mi dosta olakša te radove, ali ostalo je sve na meni. Katkad sam i ja na traktoru i pomognem. Ima tu posla, prvo dok se skine kukuruz pa onda dolazi oranje, sijanje strnih žita, ali to se završi za četiri dana, pet maksimalno. Baš ove godine kukuruz je bio dobar. Iako je bilo suše, izvukao se - naglašava Suzana, dodajući da svu hranu spremaju sami te da samo dokupe premiks i sojinu sačmu. S otkupom svinja Suzana nema problema, jer, kako kaže, kvaliteta uvijek ima "prođu" na tržištu.
- Kvaliteta igra glavnu ulogu. Ako imaš dobru kvalitetu, nemaš brige kako ćeš prodati. Sve prodam na kućnom pragu i nikada nisam imala problema - kaže ova farmerica, a sve što proizvede, proda jednom kupcu koji ima svoju klaonicu i pečenjaru.
Istaknula je i da nikada nije imala pritužbe na kvalitetu, kao i da drži više rasa svinja - landras, pietren, jorkšir.
- Trenutačna cijena je sedam maraka po kilogramu, ali ide gore. Cijena se trebala zadržati, no zbog potražnje i manjka na tržištu cijena raste. Prije Božića ići će još gore, tko zna koliko - kaže te dodaje da, tko hoće raditi, od ovoga posla može živjeti.
Sa svojih 15 krmača Suzana ostvaruje poticaje - gradske i resornog ministarstva Republike Srpske. Kaže da su redoviti te da je zadovoljna.
- S tim nemam nikakvih problema. Redovito to prijavljujem. Dobro je, fino se pomogne - navodi Suzana dodajući kako ne planira proširivati svoju farmu jer, tko želi raditi, može zaraditi i na svome, a da nije tako, ne bi se radilo.
- Kad se sve zbroji i oduzme, ima zarade. Doduše, nama je uvijek malo. Kad se prodaje, mi bismo uvijek da je skuplje, a ovi što kupuju bi da je jeftinije... Sve u svemu, može se lijepo zaraditi, ja sam zadovoljna - zaključila je za agroklub.ba ova farmerica.
