Kada u Mostaru spomenete tvrtku SIK, većina ljudi će reći kako je čula za nju, ali ne zna točno što ta tvrtka radi. Njezin vlasnik Ivan Knezović, njegova obitelj i najbliži tim suradnika drže se daleko od očiju javnosti i ne pokazuju mnogo želje javnosti više govoriti o svemu onome što rade. Ali priča SIK-a vjerojatno će u budućnosti biti mnogo više pod reflektorima javnosti nego što je to sada slučaj. Ne zato što to netko želi, nego zato što SIK planira nove projekte, velika zapošljavanja ljudi i još mnogo toga. Dvadesetak dana dogovarali smo intervju s vlasnikom SIK-a Ivanom Knezovićem, a baš u tih 20 dana svijet se okrenuo za 180 stupnjeva, oči su uperene u Ukrajinu, rat, rusko atomsko oružje i priču o trećem svjetskom ratu. Nismo mislili početi intervju takvim pitanjem, ali ono se doslovno nameće samo po sebi.
Večernji list: Gospodine Knezoviću, pripremajući intervju, razgovarali smo o drugim temama, a u međuvremenu je svijet došao na rub novog svjetskog rata. Neću vas pitati kako gledate na Ukrajinu, ali sigurno mnoge zanima kako sve to utječe na SIK i njegovo poslovanje jer vaša tvrtka radi s kupcima koji nisu u Bosni i Hercegovini?
- Da, izvozimo 100 posto svojih proizvoda, tako da smo i mi promatrali i čekali kakve će biti posljedice novonastale situacije. Mi nemamo kupaca na istoku Europe, ali imamo dobavljače. Od prvog dana rata u Ukrajini imamo usporenu isporuku materijala, odnosno probleme oko novih narudžbi. Prisiljeni smo na plaćanje većih cijena određenih materijala kako bismo ispoštovali obveze prema našim kupcima. S druge strane, još nemamo problema s dobavljačima iz središnje i zapadne Europe te se nadamo da će tako i ostati. Imamo potpisane ugovore do polovine ove godine i materijali za te poslove su osigurani. Znači, naša proizvodnja odvija se nesmetano. Naši kupci su sigurni, riječ je o velikim tvrtkama koje ponavljaju poslove s nama i ne mislimo da će biti problema. Kako se te tvrtke razvijaju, razvijamo se i mi. Pratimo njihov razvoj i ne očekujemo probleme.
Večernji list: Nema vas često u javnosti, niti se vaša tvrtka toliko spominje, tako da javnost ne zna mnogo o vama. Što je SIK danas?
- SIK je danas izvozno orijentirana proizvodna tvrtka na europskoj razini, koja zapošljava 302 radnika na 9000 m2 proizvodnog pogona, a ove godine planiramo gradnju novih dvorana na 4000 m2 i zapošljavanje oko 100 ljudi. Ponosni smo što nakon dvije pandemijske godine i svih turbulencija koje je korona donijela u cijelom svijetu, ove godine možemo najaviti ovakvo širenje naše proizvodnje. Naši kupci dolaze iz Njemačke, Francuske, Norveške, Švedske, Amerike, Švicarske... Radimo za autoindustriju, elektroindustriju i prehrambenu industriju, a tu su i poslovi s brodogradilištima.
Večernji list: U pripremi ovoga intervjua sugovornici su mi govorili kako je SIK negdje 1995. krenuo iz jedne male garaže. Je li to točno?
- Tako nekako. Počeli smo iz jedne male garaže. SIK je na početku imao dva radnika i jedan kredit od 22.000 KM. Meni je proizvodnja uvijek bila zanimljiva. Kada sam ostavio pušku i rat, krenuo je SIK. Postojala je i opcija da ostanem vojnik, ali sam ipak krenuo u drugom smjeru. Tvrtka je nastala 1995. godine...
Večernji list: Što ste radili tada?
- Na početku smo se bavili uslugom na domaćem tržištu, a usluga je bila održavanje građevinskih strojeva. Tako smo krenuli. U to vrijeme počinje s radom Aluminij i tadašnja Uprava pozvala je sve nas poduzetnike iz metalske industrije te nam ponudila da radimo za Aluminij ono što znamo i možemo. To je bio veliki izazov za sve nas. Davali smo ponude na rezervne dijelove i to smo dugo vremena radili. Pratili smo modernizaciju Aluminija. To je bilo vrijeme mnogih ideja, ljudi su donosili crteže i mi smo konstruirali dijelove. Mnogo smo uštedjeli Aluminiju, a mi smo dobili priliku razvijati se. Naravno, nastavili smo posao s građevinskim tvrtkama, proširili smo ga na brodogradilišta. Trebalo nam je sve više radnika, strojeva i počelo je veliko širenje SIK-a. Iz garaže smo prešli u jedan manji objekt koji je više bio zgrada nego industrijska dvorana, a onda smo došli ovdje, u Raštane kod Mostara. Jednostavno nas je obujam poslova usmjerio u izgradnju novog proizvodnog pogona i sada imamo tvornicu na 9000 m2. I nedostaje nam prostora.
Večernji list: Kako ste došli do faze da sve to što ste radili zamijenite radom isključivo za strane tvrtke?
- Prve poslove dobivali smo preko naših ljudi u dijaspori. Bez obzira na naciju. Važno je bilo samo znanje. Prve poslove uradili smo za Norvešku. Tako je sve počelo. Doveli su nam dvije tvrtke na početku, a kasnije smo preko sajmova počeli raditi s Njemačkom, Švicarskom, Švedskom... Zanimljivo, na svim pregovorima s tim tvrtkama preko puta nas sjedili su naši ljudi, ljudi s ovih prostora i s njima smo pregovarali o suradnji te su nam puno pomogli.
Večernji list: Što danas radite za strane tvrtke?
- Proizvodimo dijelove visoko sofisticirane opreme za proizvodnju za europske proizvođače na najmodernijim strojevima za obradu metala, najzahtjevnije projekte kojima se ponosimo. Radili smo platforme za reparaciju Oresundskog mosta koji spaja Dansku i Švedsku. To su lift-platforme s kojih su reparirali taj veličanstveni most. Svaki radnik, od molera, bravara do električara, je pritiskom gumba dolazio na poziciju koja mu je bila potrebna kako bi obavio svoj posao. To je bio veliki projekt. Ne samo da je bilo zahtjevno to napraviti nego i dostaviti na željenu lokaciju. Posebni transport išao je kroz cijelu Europu kako bi platforme stigle na potrebno odredište. Da smo samo nešto ispustili od obveza, platili bismo ogromne penale, ali ne samo da je sve bilo odlično nego su nas na kraju i nagradili, a švedski mediji pisali su o SIK-u kao velikoj tvrtki iz BiH koja je vrlo zahtjevan posao odradila na vrhunskoj razini i posebno smo ponosni na to. Svaka platforma bila je dugačka 30 metara i sastojala se od unutarnje platforme izrađene od pocinčanog lima i vanjske platforme od aluminija. Izazov projekta bili su ekstremni vremenski uvjeti i te platforme bile su izložene velikim opterećenjima, što predstavlja vrlo visoke zahtjeve i točnost izrade. Radili smo projekt za švedsku kompaniju, a riječ je o spojkama kabela koji su položeni ispod mora. Riječ je o elektrokabelima koji su povezani našim spojkama te, primjerice, spajaju Veliku Britaniju s ostatkom Europe. To su proizvodi od nehrđajućeg i ugljičnog čelika s visokim zahtjevima za zavarivanje jer idu pod more i moraju biti nepropusni. Imali smo i posebne zahtjeve za površinsku zaštitu, strojnu obradu. Naše spojnice spajaju Veliku Britaniju i Europu, ponosni smo na to. Za njemačku autoindustriju radimo 300 tona proizvoda mjesečno. Znači, 300 tona gotovih proizvoda, strojeva izlazi iz naših pogona svakog mjeseca i odlazi u Njemačku. Svakog mjeseca iz Mostara ide 600 tona gotovih proizvoda za zemlje EU-a, Skandinavije i SAD-a.
Večernji list: U pet minuta došli smo iz garaže do njemačke autoindustrije. Kada vi o tome pričate, sve zvuči jednostavno...
- Možda zvuči, ali vjerujte da nije. Od faze izrade rezervnih dijelova danas smo u fazi da radimo gotovo cijele strojeve koji su potrebni našim kupcima. To je možda najlakši način kako objasniti koliko smo napredovali. A i dalje se usavršavamo. Zapravo, to je jedan proces bez kraja. Radimo od vodenog rezanja do robotskog zavarivanja. Pratimo nove tehnologije, ubacujemo inovacije u naš sustav i to je nešto što stalno moramo raditi kako bi naši kupci upravo od nas dobivali visokokvalitetne proizvode. Sve smo to postigli zahvaljujući našim odanim zaposlenicima i uz njihovo veliko zalaganje. Potrebno je bilo mnogo ulaganja, truda, znoja i znanja kako bismo došli do ove faze rada i organizacije.
Večernji list: Tko je konkurencija SIK-u?
- Većina naše konkurencije je već u Europskoj uniji. To su jedna Poljska, Rumunjska, Češka... Svi oni dobivaju sredstva iz Europske unije, dobivaju nove strojeve, a vraćaju stare, dok mi sve moramo sami. Sada zamislite da se borite protiv onih koji sve dobiju, a vi sve kupujete sami i idete iz kredita u kredit te s vlastitim sredstvima. Tu bitku treba dobiti i mi je trenutačno dobivamo.
Večernji list: Kolika su danas ulaganja u SIK? Koliko morate izdvajati kako biste pratili nove tehnologije?
- Na godišnjoj razini u tvrtku ulažemo oko tri milijuna eura. Od 2007. do danas neprestano ulažemo u strojeve, edukacije, ljude. Ali zato naši proizvodi danas kruže po cijelom svijetu i prepoznatljivi smo po tome. Udio materijala u cijeni naših proizvoda samo je nekih osam posto, a sve ostalo je naš rad. Mi nismo trgovci, mi uzimamo materijale i od njih pravimo vrhunske proizvode visoke kvalitete, za što je potrebno mnogo znanja i rada.
Večernji list: Spominjete ljude, imate li problema s osiguravanjem potrebne radne snage?
- Stalno imamo problema s nedostatkom radnika, uzimamo ih iz svih dijelova BiH, educiramo ih i svatko tko želi ostati ovdje, mi ćemo ga podržati maksimalno koliko to možemo. Trudimo se imati najbolje plaćene metalske radnike u regiji i u tome uspijevamo. Osim dobrih plaća, pokušavamo držati visok standard, a to možemo samo kroz edukaciju. Zato stalno radimo na edukaciji radnika, pratimo nove tehnologije kako bismo bili konkurentni na zahtjevnom europskom i skandinavskom tržištu.
Večernji list: Radite na edukaciji?
- Da, morali smo! Nedostajalo je kadra, ušli smo u problem kvalitete radnika, zavarivača, bravara, CNC operatera... Osnivali smo vlastite škole, dovodili stručnjake za zavarivanje iz Njemačke te sustavno obučavali naše radnike. Isto je bilo s CNC operaterima i svim drugim kadrom koji nam je nedostajao ili koji nije bio dovoljno educiran. Proces je bio zahtjevan. Kupujemo nove strojeve, dovodimo stručnjake koji educiraju mlade ljude i tek onda možemo ići dalje. Sve to zahtijeva mnogo vremena i novca, ali to je jedini put kojim smo mogli ići kako bismo danas bili tu gdje jesmo.
Večernji list: Ima li države u tim procesima?
- Nema. Svake godine organiziramo Dane otvorenih vrata u SIK-u, kada dolaze učenici srednjih škola i studenti kako bi naučili u praksi ono što tijekom godine uče u školskim klupama u teoriji. Ne gleda se nacija niti tko odakle dolazi, važno je samo ono što zna, kako radi i koliko je voljan učiti.
Večernji list: Je li nužno mijenjati sustav obrazovanja kako bi se problem o kojem govorite riješio?
- Mislim da se nešto mora mijenjati u školstvu kako bi tvrtke iz metalske industrije imale dovoljan broj radnika. Ovo što imamo sada nije dovoljno i zato sami moramo proizvoditi kadar. Želimo da u budućnosti školstvo prođe reformu koja će svima nama osigurati dovoljno kadrova, a da mladi ljudi imaju siguran posao i dobre plaće. Moramo još na tome raditi. Ne treba ništa izmišljati, samo metode rada iz europskih zemalja preslikati kod nas. Mi sada sve edukacije plaćamo sami. Kada integriramo nove tehnologije, strani kupci nas pitaju koliko država sudjeluje u svemu tome, a kada im kažemo kako sve plaćamo sami, ništa im ne bude jasno. Voljeli bismo da im imamo što reći o toj temi, ali, nažalost, nemamo. Ako nećemo sami sve završiti, onda nećemo to ni raditi. Nadam se da će se nekada situacija promijeniti.
Večernji list: Surađujete sa Sveučilištem u Mostaru? Imamo li dovoljno inženjera?
- Imamo i radimo na konkretnim projektima sa Sveučilištem. Veća skupina poduzetnika i profesora išla je u zemlje EU-a, ponajprije u Njemačku i gledala kako se mladi školuju u stranim zemljama. To izgleda mnogo drugačije nego kod nas i mi te modele trebamo primijeniti ovdje. Inozemni studenti treće godine u europskim zemljama već poznaju proizvodne procese u tvornici, a kod nas tek na petoj godini. Kod nas radi 30 inženjera koji su vrhunski u svome poslu. Inače, prosjek godina naših radnika je manji od 30, što samo govori koliko potencijala imamo. Ti mladi ljudi stječu znanje na temelju kojeg će razvijati ovu regiju i to je najveća vrijednost.
Večernji list: Mostar je kompletirao lokalnu vlast prije godinu dana. Je li vam to olakšalo poslovanje?
- Kako nije bilo Gradskog vijeća u Mostaru, nismo se mogli razvijati u smislu da gradimo nove dvorane. Danas konačno to možemo. Sada ćemo graditi 4000 četvornih metara novih dvorana kako bismo mogli odgovoriti na sve zahtjeve tržišta. Nabavljamo nove strojeve, zaposlit ćemo oko 100 novih radnika i sve ove procese koje imamo posložit ćemo do vrhunskog europskog standarda.
Večernji list: Kakvo je vaše mišljenje o Upravi Grada Mostara?
- Imali smo nekoliko sastanaka i jako smo zadovoljni odnosom gradskih vlasti prema nama. Sve gradske službe su nam na usluzi kako bismo riješili dokumentaciju potrebnu za izgradnju novih proizvodnih dvorana i to nam je jako važno.
Večernji list: Svjedočimo kako neke tvrtke idu u druge gradove jer im nude bolje uvjete za poslovanje. Ima li SIK takvih planova?
- Nemamo nikakve pomisli da idemo odavde. Mi se ovdje centraliziramo jer je posao koji radimo jako složen i sve mora biti jedna cjelina.
Večernji list: Stranci su često vaši kupci u Mostaru. Kako oni komentiraju Mostar?
- Idemo toliko daleko da, kada ih vodimo Mostarom, pokušavamo zaobići sve porušene zgrade još ih vremena rata, a, s druge strane, nastojimo im pokazati neke destinacije koje vrijedi vidjeti. Tako da nisu nezadovoljni. Prvi smo imali snimke Mostara koje su snimljene kamerom na dronu, a sve kako bismo Mostar pokazali u što boljem svjetlu. Tek onda tim strancima bude jasno da nismo na razini plemena, nego smo dio Europe koji je, nažalost, pogođen strašnom agresijom, stradanjima i još uvelike osjeća posljedice toga.
Večernji list: Još uvijek traje pobuna gospodarstvenika protiv rasta cijena električne energije. Je li vas to pogodilo?
- Struja ima veliki udio u cijeni naših proizvoda i ostali smo iznenađeni rastom cijena. Imamo velike strojeve, peći za žarenje, obradu koje troše mnogo struje iako su zadnje što tehnika nudi u ovome trenutku. Rast cijene električne energije svakako će utjecati na krajnju cijenu naših proizvoda, što nije dobro i čini nas manje konkurentnima.
Večernji list: Nešto smo malo na početku razgovora spomenuli koronu. Je li bilo kriza posljednje dvije godine zbog pandemije?
- Nismo imali velikih posljedica, ali bilo je teških trenutaka. Jedno kratko vrijeme imali smo problema, ali nitko nije dobio otkaz, plaća radnicima nikada nije kasnila. Imali smo situaciju u kojoj 50-ak ljudi u jednom trenutku jednostavno nije imalo posla, ali nikome nismo dali otkaz. Vrlo brzo našli smo nove kupce i popunili praznine koje su se stvorile zbog pandemije i problema koje je izazvala. Čak su nam i naši stalni kupci koje imamo pomogli da dobijemo nove kupce i poslove te smo na kraju opet zabilježili rast tvrtke, čime smo i više nego zadovoljni.
Večernji list: Koliko SIK godišnje raste?
- Prošle godine zaposlili smo 40 ljudi, imamo rast od nekih 12 posto, čime smo zadovoljni.
Večernji list: Bavite se građevinom odnosno investiranjem? Je li pandemija zaustavila taj dio gospodarstva? Planirate li nove projekte?
- Bavimo se i građevinom te sada imamo nekoliko lokacija na kojima ćemo graditi stanove. Imamo posebnu tvrtku koja se bavi tim investicijama, a naši radnici će imati posebne privilegije za kupnju stanova. I na taj način pokušavamo pomoći našim radnicima te ih zadržati ovdje. Mladi ljudi su okosnica ovoga poduzeća i naše bogatstvo. Oni imaju energiju, volju za radom, pokušavamo na sve načine ovaj prostor učiniti njihovim trajnim domom.
Večernji list: Mediji vas nekada i spominju, ali vas u javnom prostoru nema nikada. Javnost o vama malo zna. Tko je Ivan Knezović?
- O poslovnom putu već smo ispričali. Ja sam suprug, otac četvero predivne djece i jedan od onih koji žive u Mostaru cijeli život te ne misli ići nigdje. Dobio sam nagradu menadžera godine, kao tvrtka smo dobili nagradu za bonitet. Kod 4-5 kupaca u Njemačkoj dobili smo nagrade kao najpouzdaniji dobavljači i na to smo posebno ponosni. Sve to dokaz je da se i u ovoj regiji može napraviti dobar posao.
Večernji list: Kako jedan vaš dan izgleda?
- Ujutro u 6 sati se ustaje, u poduzeću sam u 7 s radnicima. Ostaje se do 17 sati i navečer slijede poslovne večere s našim kupcima od kojih je gotovo uvijek netko ovdje. Tempo je jak, nekada se možda čini i neizdrživ, ali još imam mnogo motiva za ovo što radim. Obitelj zbog toga mnogo trpi, ali to je cijena posla na ovoj razini. Ako uspijem iskoristiti pet dana godišnjeg odmora s obitelji - to je uspjeh.
Večernji list: Što radite kad ne radite?
- Hobi mi je lov. Volim prirodu, volim biti u prirodi te, kada imam priliku, tako se opuštam. Tu su i quadovi, ekstremne vožnje, i to je dio moga slobodnog vremena. Vikendom, kada bih možda trebao više odmarati, organiziraju se druženja, lov ili nešto slično. Širok je krug poznanstava u cijeloj regiji i uvijek ima dragih ljudi s kojima je ugodno provesti slobodne trenutke.
Večernji list: Često vas i SIK vežu uz HDZ. Koliko je HDZ-a u SIK-u?
- Nema ga uopće. Tvrtka SIK je samo i isključivo vlasništvo obitelji Ivana Knezovića, a drugo su moja osobna politička opredjeljenja. Nije nikakva tajna da sam član HDZ-a od njegova osnutka i da sam po prirodi mog stranačkog angažmana u dobrim odnosima s nizom osoba iz javnog i političkog života. Poslovanje SIK-a nema nikakvih dodirnih točaka s našom politikom, bilo kojom strankom, pa ni s HDZ-om. Kompletno naše poslovanje odvija se s inozemnim privatnim tvrtkama iz zapadne Europe, Skandinavije, SAD-a. Nažalost, moram reći, mi uopće ne dobivamo poslove na javnim natječajima u BiH, dok, s druge strane, izvrsno uspijevamo na najzahtjevnijim tržištima zapadne Europe, i to u konkurenciji od Europe do Kine.
Večernji list: Kako Mostar izgleda u vašim očima?
- Grad s puno kapaciteta koje tek treba iskoristiti. Zapad je velik i gladan je posla, kvalitetnih dobavljača i svega onoga što mi možemo ponuditi ovdje. Imamo veliku industrijsku kulturu i siguran sam da se može napraviti dobar posao na ovim prostorima. Samo da radimo usluge za Zapad, ne trebamo ništa drugo raditi.
Večernji list: Kakva je uloga SIK-a u društvenom životu Mostara?
- Mnogo je toga što je daleko od očiju javnosti, što radimo ili u čemu pomažemo. Nemamo naviku javnosti govoriti o tome što sve podržavamo, ali vjerujem, kada se na kraju godine sve to zbroji, dobijete veliki iznos. S jedne strane, teško je vidjeti da je tolikom broju ljudi potrebna pomoć, a s druge, drago mi je što na određen broj zahtjeva za pomoć možemo pozitivno odgovoriti.
Večernji list: Na čelu ste Klastera metala i plastike. Što Klaster radi?
- Naš centar je na Fakultetu strojarstva, računarstva i elektrotehnike. Fakultet je također jedan od članova Klastera. Imamo 13 članova, formirani smo prije četiri godine i odredili smo sebi ciljeve koje trebamo ostvariti. Napravili smo centar za učenje na fakultetu, opremili smo ga modernom opremom na kojoj studenti obavljaju praksu, a i mi tu djelomično educiramo svoje radnike. Ponovit ću, važnost znanja je neizmjerna i svaka marka koju uložimo u te procese će nam se stostruko vratiti.
