Gotovo 50 posto ljudi u BiH živi na rubu siromaštva. Redovi pred javnim kuhinjama sve su duži. Sve više se osjeti pad kupovne moći stanovništva, a oni koji su donedavno jedva spajali kraj s krajem sada to više ne mogu, piše Večernji list BiH.
Iako ih je sram situacije u koju su dovedeni, ne svojom krivnjom, i oni s niskim primanjima prisiljeni su tražiti pomoć.
Bilo kakva pomoć
Agencija za statistiku BiH već sedam godina ne objavljuje podatke o razini siromaštva u našoj zemlji, što je samo po sebi potpuni apsurd. Ono što je vrlo zanimljivo jest da su vlasti podjelom pomoći bh. žiteljima jednostavno priznale koliko ih je u socijalnoj potrebi. Tako su federalne vlasti same priznale kako su proteklih mjeseci podijelile jednokratne pomoći za oko 530 tisuća žitelja. Ako se vodimo tom analogijom, priznale su kako je oko 30 posto stanovništva u Federaciji socijalno ugroženo.
Vrlo slično je i u Republici Srpskoj gdje je, prema podacima nevladinih udruga, uoči izbora podijeljeno oko 280 milijuna maraka jednokratne pomoći od po 100 maraka. Nažalost, 100 KM jednokratne pomoći daleko je od rješavanja problema. Život u zemlji u kojoj je prosječna plaća među tri najniže u Europi, u kojoj je prosječna mirovina najniža u Europi te u zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti najviša u Europi inflacija sve više uzima danak. Iznos sindikalne potrošačke košarice u BiH porastao je s oko 1800 KM u 2015. godini na 2905,46 KM u listopadu ove godine. S druge strane, prosječna neto plaća u BiH, prema podacima BHAS-a, u prvom tromjesečju 2015. godine iznosila je 827 KM, a prosječna plaća isplaćena u FBiH za kolovoz 2022. iznosila je 1138 KM, pa je evidentno da rast plaća ne prati rast cijena u zemlji.
Prazan hladnjak, opomene zbog neplaćenih računa i nemogućnost kupiti drva za ogrjev neki su od problema s kojima se bori sve više obitelji u BiH. Sve više njih traži pomoć u hrani u raznim grupama na društvenim mrežama. - Ako možete pomoći u hrani, bilo što, bit ću vam zahvalna. U kući su nam ostala samo dva kilograma krumpira. To je sve što imamo pa vas molim ako možete pomoći, bilo što bi nam dobrodošlo - glasi apel za pomoć jedne majke.
Na rubu gladi
Sličnih je na stotine. Ljudi traže brašno, ulje, ono najosnovnije bez čega se ne može, a oni u kući ni to više nemaju. Umirovljenici koji žive sami i nemaju nikog od obitelji da im pomogne u sve većim su mukama. Nakon što plate režije i kupe lijekove, za hranu više nemaju novca. Jako je tužna sudbina jednog djeda, za koga se također prikupljala pomoć, koji je na pitanje mladića koji ga je posjetio kako je i trebali mu išta, kazao: "Daj mi samo komad kruha, gladan sam".
Posljednjih mjeseci administratori humanitarnih grupa objavljuju apele za pomoć sve više osoba, čak i onima koje su ranije pomagale drugima u sličnim akcijama. Sada više ni oni nemaju dovoljno sredstava za život. Gotovo da nema dana da se ne javljaju siromašne obitelji s djecom i traže pomoć. Žive na rubu gladi i svima je zajedničko to što djeci ne mogu priskrbiti ni najosnovnije. - Gotovo svaki dan kuham krumpir. To mi je jedino. Sebi uzmem dvije vreće na dug. Rijetko kad djeci kuham meso - ističe majka i dodaje da su joj djeca više gladna nego sita.
Preko Facebook grupa svakodnevno se skuplja hrana za potrebite, higijenske potrepštine, ali i novac za račune za struju te lijekove koje sve više ljudi ne može priuštiti. Sve ovo dodatni je znak za uzbunu nadležnima da se mora nešto učiniti glede standarda građana jer siromaštvo uzima sve više maha.
