“Studiraš, trudiš se maksimalno, postižeš dobre rezultate, daješ godinu za godinom i na kraju, kada završiš fakultet, sjediš kod kuće. Ne mogu ni mene gledati, ali roditelj je tu da ti pruži maksimalnu podršku. Bit će valjda nekada nešto”, kaže Boris, jedan od nekoliko tisuća mladih visokoobrazovanih u BiH koji u kasnim dvadesetima živi u roditeljskom domu, piše Večernji list BiH.
Više od 85 posto mladih u Bosni i Hercegovini još uvijek živi s roditeljima. Kao osnovni razlog navodi se visoka stopa nezaposlenosti, nepostojanje kvalitetne politike prema mladima, ali je sve prisutnija i pojava da mladi ostaju kod roditelja zbog vlastitog komoditeta.
Najviše u TŽ-u
Porazno zvuči podatak da skoro 37.000 djevojaka i mladića starosti od 30 do 40 godina živi pod istim krovom s roditeljima. No, tu nije kraj crnoj brojci. Od punoljetnosti do 30. godine, naime, uz majku i oca uvijek su čak 178.784 mlade osobe. Podaci pokazuju i da čak 13.968 starijih od 40 godina krov dijeli s roditeljima. Vodeći se rezultatima popisa stanovništva iz 2013., dolazi do brojke od čak 230.000 mladih koji žive s roditeljima, odnosno nisu riješili stambeno pitanje. Promatrano po županijama, u TŽ je 38.591 osoba između 19 i 40 godina koje su još uz majku i oca, Sarajevskoj 35.677, Zeničko-dobojskoj 33.519, SBŽ-u 26.702, USŽ-u 25.534, Hercegovačko-neretvanskoj 25.514, Zapadnohercegovačkoj 12.231, HBŽ-u 11.016, Posavskoj 4907, dok ih je najmanje u Bosansko-podrinjskoj županiji, i to njih 2001. Mladi kao osnovni razlog zbog čega se nisu osamostalili navode nezaposlenost i mala i neredovita primanja te visoke cijene stanova kako kupnje, tako i cijene najma. “S obzirom na to kolike su plaće, dosta je skupo. Znam cijene izdavanja stanova u mom susjedstvu, tako da je to jako skup život. Samostalan život, s nekom prosječnom plaćom, skoro je nemoguć”, navodi naš sugovornik.
Međutim, sve prisutnija je i pojava da mladi ostaju kod roditelja zbog vlastitog komoditeta. “Ja mislim da bih umro za tri dana kada bih živio sam. Ne bih imao nikog ni da mi kuha ni da mi sprema, tako da bi mi baš loše bilo, jedino kada se oženim, pa da mi žena sprema”, kaže jedan sugovornik.
Manje obveza
Materijalna situacija nije jedini razlog ostanka odrasle djece u roditeljskom domu. Tridesetogodišnja djevojka kaže kako bi se odselila od roditelja jedino u slučaju udaje ili pronalaska nekog stalnog posla jer život s roditeljima ima brojne prednosti.
“Ne moram sada razmišljati kako doći do novca, platiti sve te račune. Najviše zbog tog jer znam kakva je situacija i da pola plaće ode na režije. Ne moram se ni brinuti što ću jesti, kako ću i što ću skuhati. Tu sam, s roditeljima. Naravno, pomognem im oko toga”, kaže ova djevojka. Iz iskustva svojih prijatelja, koji su bili prisiljeni osamostaliti se, ima priliku vidjeti kako samostalan život nije nimalo lagan.
“Sve moraju sami raditi. Kako to sve stižu, ne znam. Kako se organiziraju, ne znam. Znam da je u životu najvažnija organizacija svega toga. Mislim da nisam još uvijek toliko lukava da se znam organizirati. Možda je to moj najveći problem”, ocjenjuje.
