Nikada nije lako gledati ljude koji su vam dragi kako pate, a otkako se Ivan Klasnić (40) počeo boriti sa svojim bubrezima, a tome je već 15 godina, hrvatska je javnost zabrinuta i suosjeća s njim.
Nekadašnji standardni napadač vatrenih u vrijeme kada je igrao za hrvatsku nogometnu reprezentaciju istodobno je proživljavao i svoje najteže trenutke. Još 2005. saznao je svoju dijagnozu, no svejedno je svim srcem igrao za Hrvatsku.
Neke od tih utakmica ostale su nam svima u sjećanju, a posebno ona za nas tragična za polufinale Eura 2008. s Turskom u kojoj je Ivan zabio i gol.
Kada su problemi krenuli bio je član Werdera iz Bremena i otišao je na rutinsku operaciju slijepog crijeva. Bio je na pretragama kod klupskih liječnika, ali oni nisu prepoznali simptome koji su upućivali na nepravilnosti u funkcioniranju bubrega.
Medicina je tada zakazala, a Klasnić je izgubio oba organa. Bubrezi su mu transplantirani 2007., a donatori su bili njegovi roditelji. No, tijelo je odbacilo najprije majčin bubreg, a zatim i očev iako se on nakon transplantacije osjećao dobro, čak toliko da je nastavio i profesionalnu nogometnu karijeru. Trenirao je i ponovno igrao.
Bolji od Ronalda i Messija
– Kad sam se nakon transplantacije vratio na teren, plakao sam. Napravio sam nešto što nitko nikad nije. U tom pogledu bolji sam i od Ronalda i Messija – rekao je Klasnić u nedavnom intervjuu za Bild u povodu svoga 40. rođendana.
Bilo kako bilo, nakon povratka na teren dolazile su ponude, pa i ona Bayernova, ali transfer je propao jer mu se bolest ponovno zakomplicirala.
Nogomet je aktivno igrao do 2013., a onda je bubreg ponovno uključio alarm.
Prije tri godine, svi smo gledali njegove fotografije s dijaliza, gledali smo kako se muči iako je cijelo vrijeme imao osmijeh na licu. Drugi transplantirani bubreg je otkazao i u studenome 2017. Ivan je treći put operiran i u Zagrebu transplantiran mu je novi bubreg. Sada je sve u redu, prošle je godine čak dobio i drugo dijete. Iz prvog braka s Njemicom Patricijom već ima jednu kćer.
Veliki humanitarac
I baš mu djeca daju motivaciju da nastavi koliko-toliko normalan život, pa tako i angažman u nogometu.
Nakon velike životne borbe nije napustio nogomet pa danas radi kao nogometni agent.
U životu je sve posložio, no ponovo ima zdravstvenih problema, virus mu je napao vlasište te je zbog toga izgubio kosu. No, kako je oduvijek borac, to ga nimalo ne obeshrabruje.
– Virus mi je napao korijen kose, ali to me neće nimalo obeshrabriti. Osjećam se dobro, sretan sam i želim živjeti sto godina – rekao je bivši vatreni za njemački Kreiszeitung te zaključio:
– Pozitivna sam osoba, a što mi se dogodilo, dogodilo se. Ne mogu to promijeniti – zaključio je bivši hrvatski reprezentativac koji je igračku karijeru gradio u Sankt Pauliju, Werderu, Nantesu, Boltonu i Mainzu, a dres hrvatske nogometne reprezentacije nosio je u 41 nastupu i postigao 12 pogodaka.
Kao igrača su ga svi poštovali i voljeli, a sada ga vole još i više jer svojom neumornom borbom s bolestima nadahnjuje mnoge, a uz to se uvijek odazove na sve humanitarne priredbe pa mu nije teško zaigrati ni tenis ili nogomet da nekomu pomogne.
