Opet su emocije proradile kada su se Tolići iz svih krajeva zaputili prema svom središtu Jazvinki u Tolićima, u župi i općini Grude iznad samog središta. Druženje Tolića počinje svetom misom, a umjesto na Starom Zorića groblju, ove godine ona se održala na Zovkovu brigu, piše Večernji list BiH.
Izgradili spomenik
Uzak, strm i kamenit put kojim se hodi označen je krvlju ljudi onoga vremena kojima komunistički režim nije mogao oprostiti privrženost vjeri i domoljublju. Tu su 1945. godine, kao golobradi mladići, ubijeni Petar Tolić - Bebanović i Mile Tolić - Anturinović. Ide se do mjesta na kojem se nalazi spomenik koji su kroz proteklu godinu dali izgraditi Braco Tolić - Bebanović, Ante Tolić - Škadija, Jerko Tolić - Ćišić, Mate Tolić - Ćišić, Jozo Tolić - Ćišić, Ivan Tolić - Bajilović, Mario Tolić - Bajilović, Ante Tolić - Bajilović, Josip Tolić - Bebanović, Ivan Čale, Toni Crnogorac, Marko Crnogorac, Ivan Zucić, harmonikaš Zvonić i nekoliko anonimnih donatora. Izgradnju spomenika potpomogla je i Općina Grude, kao i Ministarstvo branitelja ZHŽ-a, a izgradnja ne bi bila kompletna bez pomoći i utjecaja fra Stanka Pavlovića, župnika koji je blagoslovio spomenik i predvodio svetu misu. Fra Stanko je podsjetio na smrt i muku brojnih Hrvata Hercegovine onoga vremena kada je svaka hrvatska kuća ostajala barem bez jednog člana obitelji. - Dragi Bog ljubi i nagrađuje svaku žrtvu, njih dvojice, Petra i Mile, i svih naših pokojnih i nestalih. Nije zaboravljena njihova žrtva. Bog nagradio i uslišao one koji su odgovorili na nju, žrtvu, da se ne zaborave i da im se spomen dadne. Bog nagradio sve one koji priznaju i vide tuđu žrtvu. Ne dao Bog da ikad ičiju žrtvu podcjenjujemo - kazao nam je fra Stanko. Kasniji razgovor u središtu, u Jazvinki, vraćao je u vremena kada je bilo milijun problema, ali narod iz kamena znao je na njih odgovoriti.
Evo mene nakon puno ljeta...
Danas, kada je cijeli svijet u problemima, mnogih odgovora nema, ali postoji lijek za bolje raspoloženje. A to je pjesma koju započeše Mate Tolić Ćišić, Zdenko Tolić Jurkić, Ivan Čale, Bore Tolić Lekušin... - Evo mene nakon puno ljeta, evo mene u tvom zagrljaju; doša’ sam ti, zemljo moja sveta, poklonit’ se svome zavičaju... A vi, dico, imajte na umu, da živite u svitu bilomu, u kojemu ne postoji ništa toplije od kamenog ognjišta - kazuje Jurkićeva pjesma. I dugo u noć sviralo se uz Stari fenjer, gusle, diple... igralo se nogometa, kamena s ramena, skakalo udalj... U ponoć su zapaljeni svitnjaci. A zora koja je svitala i označavala kraj Tolića susreta kao da je pozivala da ti susreti postanu svakidašnji i da, kao što pjesnik Jurkić reče, započne priča o povratku i da se predsjedniku Tolića Jerku i supruzi još tkogod pridruži u mjestu koje je nekad vrvjelo životom koje su mu udahnuli Tolići, Vrlići, Spajići, Crnogorci, Čale, Ivankovići... •
