U Bosni i Hercegovini sve se češće događa da nastavnici nemaju koga učiti. Zatvaranje područnih škola dio je svakodnevnice, pa tako i osnovna škola Vareš u novu školsku godinu ulazi sa dvije područne škole manje, a čitav grad sada ima 42 prvašića. Postavlja se pitanje kako zadržati mlade na selu?
Antonela i njezin brat Anto posljedni su učenici područne osnovne škole u Oćeviji kod Vareša. Tijekom svog školovanja bili su uglavnom i jedini učenici ovdje.
- Bilo je onako malo tužno ali mirno jer bila sam sama pa sam se mogla skoncentrirati kad sam imala test ili nešto, ali bilo je malo tužno jer nisam imala s kim se družiti ili se natjecati... Kad je i moj brat išao samnom ovde u školu bila je zanimljivo mogla sam se igrati s njim, ali kad je on otišao bila je neobično", priča Antonela Krešić, bivši učenica Područne škole u Oćeviji u Varešu, javlja BHRT.
Iako su djetinjstvo i školovanje ovdje proveli bez prijatelja, danas Antonela ide u Osnovnu školu Vareš udaljenu 30-ak minuta vožnje, dok Anto ide u srednju školu. Ipak, vrijeme u školi Oćevija se ne može nadoknaditi.
"Osjećaj kao osjećaj, mogu ja svašta osjećati, i tugu i radost, ali znam da ne mogu ništa promijeniti", kaže Anto Krešić, bivši učenik Područne škole u Oćeviji.
Od 6 područnih škola koje gravitiraju Osnovnoj školi Vareš, i dalje rade samo četiri i broje uglavnom samo po par učenika. U cijelom Varešu ima malo više od 40 prvašića.
A mjesto Oćevija, kao posljednje selo u Europi gdje se očuvala tradicija kovanja željeza na srednjovjekovni način uz vodu i vatru, suočava se s još jednim problemom. Ovaj zanat nema tko naslijediti.
Otac i sin – Mijo i Dražen, pored još jednog kovača, jedini su koji rade. Od nekada 7 kovačnica, čekić se čuje iz samo dvije. Dražen je trenutno najmlađi kovač, ističe, o drugom poslu nikada nije ni razmišljao.
