Na evidencijama zavoda i službi za zapošljavanje u BiH, zaključno s 30. travnja, bilo je registrirano 495.405 osoba, piše Večernji list BiH. S druge strane, od 250 do 300 tisuća radnika u BiH kruh zarađuje radeći “na crno”, sretni što im se uopće pružila prilika nešto zaraditi i tako prehraniti svoje obitelji. S druge strane, izravna šteta te pojave je što im se gubi staž i nemaju zdravstveno osiguranje.
Dvije trećine u FBiH
Procjenjuje se kako u RS-u “na crno” radi oko 80.000 radnika, što znači da je više od dvije trećine neprijavljenih radnika s prostora FBiH. Ako se uzme da jedna trećina svih koji rade “na crno” prima minimalac, poslodavcima samo za jedan mjesec u džepu ostaje oko 23 milijuna KM. “Ako uvidite samo da tih 250.000 ljudi prima plaću od 390 KM, a to je negdje 97 milijuna na godišnjoj razini u 12 mjeseci gubi se oko 230 milijuna KM kroz poreze i doprinose”, kazao je za BN Miladin Jovičić s Fakulteta poslovne ekonomije. Iz Unije udruga poslodavaca poručuju kako nikada neće podržati rad “na crno”, ali tvrde da procjene o broju neprijavljenih radnika nisu realne. “Mislim da su procjene od 80.000 paušalne i nisu točne. Jednostavno ne mogu vjerovati, a ako jesu, onda se postavlja pitanje što rade oni koji trebaju to kontrolirati”, kazao je za BN Dragutin Škrebić iz Unije. Iz Saveza sindikata RS-a ističu da je rad “na crno” najviše zastupljen u oblasti sezonskog i terenskog rada. Bez ugovora najčešće rade u sektoru građevinarstva, trgovine, ugostiteljstva, poljoprivrede, drvnoj industriji i uslužnom sektoru, s tim da ni ostale djelatnosti nisu iznimka. “Svi znamo da u nekim dobrostojećim poduzećima od inženjera do čistačice dobivaju 390 KM i na to se plaća porez na doprinose. Moramo poštovati državu, a država mora poštovati nas stvarajući nam dobre uvjete za rad. Mi moramo poštovati državu prijavljivanjem i plaćanjem poreza i doprinosa”, smatra Jovičić.
Bez izbora
Radnici koji nisu prijavljeni tvrde kako se osjećaju kao “moderni robovi”, ali da se ne smiju buniti zbog straha da ne izgube posao. “Osjećam se kao moderna vrsta roba s fakultetskom diplomom s obzirom na to da nemam ni jedno ljudsko ili profesionalno pravo. Nemam pravo na liječenje, mirovinu… To je život na kratke staze, bez mogućnosti da se planira bilo što”, kaže jedan od njih. Slične probleme ima i 34-godišnji Sarajlija koji je zaposlen od 2002. godine, kada je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu, ali do danas nema ni dana radnog staža. “To je život na kratke staze, bez mogućnosti da se planira bilo što… Ne mogu zamisliti kupiti nešto skuplje jer ne mogu podići kredit. O vlastitom stanu da ne govorim, tako da ne mislim ni o ženidbi. Samo se molim da ne slomim ruku”, kaže on.
