Kontrola nad medijima, izborne nepravilnosti, stvaranje atmosfere opasnosti, odnosno državnog udara te visoki procent izlaznosti na izbore, koji na Balkanu obično ne znači buđenje demokratske svijesti građana već povećanu kupovinu glasova, doveli su do toga da je stranka premijera Crne Gore Mile Đukanovića dobila 40 posto glasova i da će najvjerovatnije upravo Demokratska stranka socijalista formirati Vladu s nekoliko manjih stranaka - mišljenja je politička analitičarka Ivana Marić.
Imajući sve navedeno u vidu, Marić smatra da se u izbornoj kampanji u Crnoj Gori nije desilo ništa što već nije viđeno i u Bosni i Hercegovini.
- Mogli bismo reći da se ništa nije promijenilo i kako će Đukanović nastaviti vladati i idućih 25 godina, ali ipak je vjerovatnije da neće, jer je 60 posto birača glasalo za druge stranke, što znači da žele promjene - istakla je u razgovoru za Fenu.
Ovu godinu, kaže politička analitičarka, pamtit ćemo kao izbornu godinu, ne samo u BiH već u cijeloj regiji.
- Koncentracija izbora u 2016. u Srbiji, Hrvatskoj Crnoj Gori i BiH omogućila nam je da sagledamo određene sličnosti u izbornim procesima u ovim državama. Međutim, mora se priznati da je u Hrvatskoj situacija bolja, pa se možemo nadati kako će se i u ostalim zemljama izborni proces uozbiljiti ulaskom u Europsku uniju - kazala je Marić.
Ocijenila je kako izborne nepravilnosti, izborne krađe i izborne prevare još igraju značajnu ulogu što u velikoj mjeri iskrivljuje demokratsku volju birača, dok je za središnje izborno povjerenstvo kazala da su se pokazale kao najslabije karike izbora, čime su dodatno otvorile sumnje u regularnost izbornih rezultata.
Glavne teme izbora, naglašava Marić, nisu programi stranaka već stvaranje tenzija, vještačkih problema i opasnosti koji, kao rukom odneseni, nestanu odmah nakon izbora.
- Izbori su pokazali i da oni koji imaju dobre odnose s medijima, da ne kažem kontrolu nad medijima, imaju nedostižnu prednost u odnosu na druge stranke - smatra politička analitičarka.
Međutim, dodala je da su, iako nijedni izbori nisu ništa drastično promijenili, određena poboljšanja ipak primjetna.
- Glasanje po inerciji i navici pretvorilo se u glasanje prema rezultatima rada te zadovoljstvu ili nezadovoljstvu građana. Nigdje više ne postoje stranke koje osvajaju apsolutnu većinu, tako su "osuđene" na formiranje koalicija s manjim strankama - zaključila je, dodajući da biračima više nisu dovoljne dvije stranke - jedna desna i jedna lijeva, već da traže alternativu u vidu manjih stranaka ili nezavisnih kandidata.
