"Sučeljavanje impotencija”, tako je katalonski pisac i novinar Rafael Nadal nazvao ono što se događa u Španjolskoj u vezi s najavljenim, i zatim zabranjenim, referendum o neovisnosti Katalonije. Pošto je imenjak s poznatim tenisačem, pisac je imenu dodao još i prezime majke, Farreras, a na knjigama koje su mu tiskane u inozemstvu potpisuje se kao Nadal Farreras. Bio je novinar, glavni urednik barcelonskog lista El Periódico de Catalunya. Posljednjih godina posvetio se pisanju knjiga, a upravo njegov dolazak u Italiju zbog pripreme nove knjige bila je prilika za razgovor.
Što znači “sučeljavanje impotencija”, dakle ne moćnika, već nemoćnih?
Svatko na svoju stranu
– Gledano tijekom povijesti, Madrid nije imao snage asimilirati Kataloniju, a Barcelona nije imala snagu ostvariti neovisnu državu. Francuska je, primjerice, asimilirala svoje regije, pa i one u kojima su drugi narodi i jezici. Dakle sučeljavaju sve dvije nemoći, a to se vidi i po ponašanju Madrida i Barcelone – objašnjava Ferreras.
No, i unutar Katalonije se “sučeljavaju impotencije”, dodaje, te objašnjava kako nije bilo većine za izglasavanje neovisnosti. Da je Madrid, kao što je to učinio London dopustivši Škotima izjašnjavanje o neovisnosti, dopustio Kataloncima referendum, vjerojatno bi većina bila za ostanak u Španjolskoj.
– U Kataloniji stranke koje imaju glasove birača nemaju moć, i obrnuto. Oni koji imaju telefonske brojeve ljudi u Bruxellesu ili, recimo, Angele Merkel, nemaju glasove birača. Te nemoći, kako one između Madrida i Barcelone, tako one u Kataloniji, mogu izaći pobjednice samo ako jedna od njih pogriješi. Primjerice, kada je katalonski parlament početkom rujna izglasati održavanje referenduma o neovisnosti, mislio sam kako će opasti broj onih koji će stvarno izglasati odcjepljenje. No, onda je Madrid učinio pogrešku, pa je zabranio referendum, što je povećalo broj Katalonaca spremnih na odcjepljenje. Dakle pogreške impotentnih dovode druge do pobjede.
Sada svatko vuče na svoju stranu i ne pokušavajući naći rješenje. Pa i novinari, intelektualci, postali su navijači, a ne mislioci. Vjerojatno ni ulazak američkog predsjednika Donalda Trumpa u unutaršpanjolsko pitanje nije pomoglo.
– Svako zaoštravanje stanja bacanje je ulja na vatru. I ja bih prije desetak dana govorio drugačije o cijeloj situaciji, a sada ne znam što će se dogoditi 1. listopada, a posebno ne što će se dogoditi dan poslije. Policija, primjerice, plijeni plakate na kojima piše: “Samo demokracija.” Ako je za Madrid i “demokracija” opasna, onda... bojim se da se otišlo predaleko.
Za neovisnost je srednji sloj
Policija je zaplijenila i 9,8 milijuna biračkih listića, zatvorio 3000 mjesta na kojima se trebalo izjašnjavati. Predsjednik Katalonije Carles Puigdemont izjavio je kako će referendum biti valjan bez obzira na kvorum te da će katalonski parlament 48 sati poslije referenduma proglasiti neovisnost.
– Ovako, zapravo, nećemo znati ni koliko je ljudi za odcjepljenje, kao ni koliko je ljudi za ostanak u Španjolskoj jer ima mnogo i takvih. Mislim da je prije ovih grešaka vlade u Madridu većina Katalonaca bila za stvaranje neke federacije ili konfederacije, a ne za odcjepljenje.
Pa, koji je sloj građana za odcjepljenje?
– Nije, zasigurno, elita, od koje je zapravo i potekla davna inicijativa. To su oni koji žive na “zračnom mostu” između Madrida i Barcelone, odnosno poduzetnici, bankari itd., koji su za svaku dozvolu, za sve morali iz Barcelone letjeti u Madrid. Oni su se povukli, a među secesioniste su se ubacili oni koji su najviše stradali tijekom ekonomske krize, dakle radnici, srednja klasa.
Na pitanje o mogućem sukobu Nadal Farreras kaže:
– Isključujem oružani sukob, ali da bi moglo biti idiota koji će pokušati neki atentat ili drugi tip nasilja, to je jako vjerojatno. Jer idiota ima svuda.
