Biljka slatki pelin (Artemisia annua) prošle je godine pobudila pojačano zanimanje znanstvenika iz više zemalja i javnosti, jer se uvidjelo da bi mogla biti djelotvorna protiv virusa SARS-CoV-2. Američki znanstvenici pokazali su da ekstrakt ove biljke inhibira replikaciju tog virusa odgovornog za pandemiju covida-19. Istraživači Sveučilišta Columbia u New Yorku, Sveučilišta Washington i Politehničkog instituta Worcester pokazali su početkom ove godine da ekstrakti slatkog pelina u vrućoj vodi pokazuju antivirusno djelovanje protiv SARS-CoV-2. “Bilo je to prvo izvješće o takvom djelovanju ekstrakta širokog spektra sorti A. annua prikupljenih s četiri kontinenta. Daljnje studije utvrdit će in vivo učinkovitost kako bi se vidjelo može li slatki pelin biti uspješan i ekonomičan lijek za tretiranje infekcija virusom SARSCoV-2”, izjavila je profesorica Pamela Weathers uime tima. Antivirusne aktivnosti slatkog pelina poznate su od ranije - studija iz 2005. pokazala je da biljka ima učinak protiv virusa SARS-CoV-1, odgovornog za epidemiju SARS-a. Nadalje, i slatki pelin i njegov glavni aktivni sastojak artemisinin in vivo smanjuju razinu proupalnih citokina interleukina-6 (IL-6) i faktora tumorske nekroze alfa (TNF-α).
Kod nas raste pravi pelin
Premda su reflektori trenutno usmjereni na slatki pelin, u našim je područjima oduvijek poznatiji bio njegov rođak pravi, obični ili gorski pelin, ne samo zbog ljekovitih svojstava nego možda i zbog gorkog pelinkovca. Pravi pelin (Artemisia absinthium) jedna je od 480 vrsta roda Artemisia (pelin), koja potječe s područja Europe, proširio se u Aziju i sjevernu Afriku, prenesen je i u Ameriku. Njegovi nadzemni dijelovi i ulje stoljećima se tradicionalno koriste u ljekovite svrhe. Primjenjuje se, primjerice, za različite tegobe probavnog sustava - kod gubitka apetita, kod želučanih smetnji, bolesti žučnog mjehura, grčeva u probavnim organima. Upotrebljava se i kod groznice, bolesti jetre, depresije, bolova u mišićima, za poboljšanje pamćenja, jačanje seksualne želje, poticanje znojenja, čak i kod Crohnove bolesti i IgA nefropatije. Neke kemikalije iz pelina mogu smanjiti upalu i oticanje, pa se u narodnoj medicini pravi pelin upotrebljava u tretiranju osteoartritisa, rana i uboda kukaca. Ulje ove biljke koristi se za ublažavanje bolova, česta je mirisna komponenta kozmetičkih proizvoda, ali i insekticid.
Kada pravi pelin može pomoći
Stabljike, listovi i cvjetovi pravog pelina suše se za pripremu čaja, ulje se dobiva od stabljika i lišća, a ekstrakt i tinktura od cijele biljke. Na kožu se nanosi esencijalno ulje razrijeđeno u losionima i mastima. Pelin može biti sastojak suplemenata i biljnih mješavina. U njegovim formulacijama nema vitamina ni minerala, ali sadrže brojne biljne spojeve. Najpoznatiji je potencijalno toksičan tujon koji se pojavljuje u dva oblika, kao alfa- i beta-tujon. Razlike među njima nisu velike, no alfa-tujon, koji je primarni aktivni sastojak pravog pelina, smatra se toksičnijim. Pretpostavlja se da blokira djelovanje GABA-a, neurotransmitera koji umiruje središnji živčani sustav, te tako uzbuđuje mozak. Unatoč tome pelin se ne smatra halucinogenom, a dokazana su i njegova pozitivna djelovanja na zdravlje. Dugo se pravi pelin koristi za ublažavanje bolova i upala, primjerice kod osteoartritisa. U četverotjednoj studiji 90 osoba s osteoartritisom koljena nanosilo je 3-postotnu mast od pelina na bolno mjesto tri puta na dan - umanjila im se bol i poboljšala tjelesna funkcija, no nije se smanjila ukočenost. Protiv crijevnih parazita pravi su pelin uzimali još drevni Egipćani, a protuparazitsko djelovanje pripisuje se tujonu. Istraživanja na ljudima nema, no ona provedena na životinjama pokazuju da se ova biljka može boriti protiv trakavice i nekih drugih parazita. Kamazulen je spoj u pelinu koji ima antioksidativna svojstva, a najviše ga ima u esencijalnom ulju biljke u fazi prije cvatnje. Antioksidansi mogu ublažiti štetu nastalu u tijelu zbog oksidativnog stresa koji je povezan s bolestima srca, demencijama i drugim kroničnim bolestima. Potrebna su daljnja istraživanja ovog spoja. Spoj artemisinin mogao bi pomoći u ublažavanju upale u tijelu, što je važno jer je trajna upala povezana s mnogim kroničnim stanjima. Smatra se da artemisinin inhibira djelovanje citokina, proupalnih proteina koji nastaju u imunosnom sustavu. Studije sugeriraju da bi pravi pelin mogao donijeti određeno olakšanje kod Crohnove bolesti, upalne bolesti sluznice probavnog trakta. U jednoj je studiji 40 odraslih osoba oboljelih od te bolesti uzimalo 500 mg suplementa pelina tri puta na dan tijekom osam tjedana. Ublažili su im se simptomi i trebali su manje steroidnih lijekova u usporedbi s grupom koja je primala placebo. I tu su nužna daljnja istraživanja.
Pitanje sigurnosti
S obzirom na nedostatak znanstvenih spoznaja o djelovanju sastojaka pelina, nisu specificirane njegove učinkovite doze. Najbolje se o uzimanju konzultirati sa stručnom osobom. Zbog moguće toksičnosti ograničena je količina nekih sastojaka u proizvodima od pelina. EU ograničava sadržaj tujona u hrani pripremljenoj s pelinom na 0,5 mg/kg, dok američka FDA ograničava tujon u bilo kojem komercijalnom proizvodu na 10 dijelova na milijun (ppm) ili manje. Ta se količina smatra zanemarivom i stoga sigurnom za većinu populacije. Općenito se preporučuje da pelin ne uzimaju trudnice (jer može povećati rizik za pobačaj), žene koje doje niti oboljeli od epilepsije. Kod istodobnog uzimanja s varfarinom može doći do unutrašnjeg krvarenja. Pelin ne bi smjele uzimati osobe s bubrežnim problemima, jer može biti toksičan za bubrege i povećati rizik od zatajenja bubrega. Tko je alergičan na ambroziju ili neven, može biti alergičan i na pelin, jer pripadaju istoj botaničkoj porodici. Ako se nanosi izravno na kožu, može izazvati opekline, zato se treba primjenjivati kao mast ili losion. Visoke doze pelina mogu izazvati mučninu, povraćanje, zatajenje bubrega, napadaje. Takve pojave nisu vjerojatne kod uzimanja malih doza, poput čaja. Vrlo velike doze mogu dovesti do fatalnog ishoda, no one nisu utvrđene. Smatra se da pelin ne bi trebalo uzimati dulje od četiri tjedna, jer dugotrajna sigurnost biljke i moguće nuspojave nisu poznate.
U alkoholnim pićima
Specifična aroma i okus pravog pelina “uhvaćeni” su u gorkom pelinkovcu, u našim krajevima omiljenom alkoholnom tradicionalnom piću o kojem se najčešće govori kao o ljekovitom biljnom likeru, jer osim pravog pelina, u njemu je još gotovo trideset različitih ljekovitih biljaka. Ima do 35 posto alkohola, pije se ohlađen, ali bez leda, kao aperitiv i kao digestiv. Vermut je pak piće na bazi vina s dodatkom ekstrakta pelina i drugih biljaka, a njegov njemački naziv, wermut wein, doslovno znači pelinovo vino. Ipak, vjerojatno se najviše priča isplelo oko apsinta, likera od ulja pravog pelina, uz dodatak anisa i komorača, u kojem je udio alkohola mogao ići i do 74 posto. U 19. i početkom 20. stoljeća bio je omiljeno piće mnogih umjetnika, pa su u ovoj smaragdnozelenoj, malo je reći, žestici, inspiraciju tražili Toulouse-Lautrec, Degas, Manet, van Gogh, Picasso, Hemingway, Oscar Wilde... Poznato je, naime, i svojstvo pelina da uzbuđuje središnji živčani sustav, što je rezultat djelovanja potencijalno otrovne kemikalije tujona u njegovu sastavu, ali teško je reći je li za lutanja umjetničkih umova odgovoran bio tujon ili alkohol, jer istraživanja to nisu dokazala. No, činjenica je da se destiliranjem pelina u alkoholu koncentracija tujona povećava, čime raste i mogućnost da će izazvati napadaje i druge štetne učinke. Pelin je u SAD-u bio zabranjen od 1912. do 2007., a apsint je zabranjen i dalje. U zemljama Europske unije je dopušten ako je sadržaj tujona manji od 35 miligrama po kilogramu.
Za Nobelovu nagradu
Slatki pelin pak potječe iz Azije, a danas je udomaćen u Europi i obje Amerike. Odlikuje se lišćem koje podsjeća na paprat i mnoštvom žutih cvjetova. Miriše na kamfor, osobito u toplim ljetnim danima. Tisućama godina tradicionalna kineska medicina koristi ga kao lijek protiv malarije. Glavni aktivni sastojak, artemisinin, pripada skupini kemikalija terpenoida, koje su naveliko prisutne u cvjetnicama. Zanimljivo je njegovo djelovanje - potiskuje rast drugih biljaka sprečavajući ih da troše hranjive tvari koje bi mogao trošiti pelin. Artemisinin (ili artesunat) uspješno je izoliran iz ove biljke 1970-ih godina u sklopu kineskog znanstvenog programa u kojem su proučavane tisuće kemikalija kako bi se našao lijek za malariju. Otkrila ga je kemičarka Tu Youyou, za što je primila Nobelovu nagradu za medicinu 2015. godine. Svojim djelovanjem artemisinin ometa stanične funkcije plazmodija, parazita koji uzrokuje malariju. Ipak, s vremenom su se razvili sojevi otporni na njega, pa se artemisinin danas više ne koristi sam, nego u kombinaciji s drugim antimalarijskim lijekovima.
Lijek, ali i snažan alergen
Kineski naziv slatkog pelina je qing hao, a osim protiv malarije, tradicionalna kineska medicina koristi ga i kao lijek kod povremenih probavnih tegoba, za snižavanje visoke temperature, kod groznice. Konzumira se cijela biljka, u obliku ekstrakta ili čaja. Pelud slatkog pelina izuzetno je alergena, slično kao pelud njegove rođakinje ambrozije. Uziman u manjim dozama i kraće vrijeme, kao lijek protiv malarije, artemisinin nije pokazao toksičnost. Učinkovit protiv plazmodija, uzročnika malarije, artemisinin se kod ljudi pokazao u dozama od 30 mg/kg tjelesne težine, no ima lošu bioraspoloživost i brzo se eliminira iz tijela. Neki njegovi derivati imaju bolju bioraspoloživost, pa i antimalarijsko djelovanje, ali i različite sigurnosne granice.
