Bajkovita priroda na lokalitetu Crna stina uz rijeku Sturbu i zabavno edukativni Naturaleza dječji kamp ovih su dana bili najveselija mjesta u Livnu.
Različite kreativne radionice za osobe s invaliditetom ugostile su i one iz najudaljenijih livanjskih sela. Već i sam pogled na crveno-zelenu skupinu govori koliko im je kamp donio veselja, a čekala nas je i posebna dobrodošlica od naše Suze: „Dobar dan dame i gospodo, dobro došli u udrugu Spuž i dobro došli na naše igre, nadam se da vam se sviđa i pozdrav svima koji me znaju.“
Suza je naša stara znanica kao i Dominik koji je nakon njenih riječi dodao: „Lipo mi je, vako svaki dan bi mogo. Družim se sa svojima, lipo mi je, pozdravljam čitavu ekipu, eto Smričane pozdravljam.“
A selo Smričani su mjesto u kojem Dominik živi. Imala je što za reći i Anita, svi je zovemo šefica jer za svaki događaj kaže kako njena majka Cica (Silva Matić, predsjednica Udruge PUŽ ), nije ništa napravila nego da su to organizirale ona i njena prijateljica Teica iz MVM. Skoro da je tako bilo i ovoga puta: „Ne treba ti niko govoriti, ja ću ti sve reći. Sve ove koji su, ja njih poznajem, puževe i volontere, to su moji prijatelji, drugari. Mi smo partneri iz udruge Vinka i Puža, i mi se s njima potpuno slažemo i surađujemo zajedno.“
Prošvercala se Anita u volonterski dres i pokazivala nam novinarima kako se 'profesionalno' snima i prati događaj. Pitali smo nekolicinu volontera što ih motivira na rad s Pužićima.
„Motiviraju upravo oni, i što je jedna djevojka danas rekla kad ja vidim koliko se oni trude da nešto naprave, onda se zapitam ko sam ja da se žalim za bilo šta i da se ne trudim oko nekih stvari s kojima se susrećem u svakodnevnom životu,“ kazala nam me Matea Visković, edukacijska rehabilitatorica i predsjednica MVM Livno. Nika Kelava, 17-godišnja djevojka, volontirala je na svim kampovima, i njen odgovor je sličan: „Ova djeca me motiviraju iz dana u dan. Kad dođem na kamp i vidim kako se vesele i najmanjim stvarima odmah me razvesele i srce bude puno i to mi da motivaciju za sve.“
Ivoni Karadža (16) najviše se sviđa pozitivna energija na kampu: „Svi su toliko pozitivni i stvarno uživam raditi ovo i učim se biti zahvalna na onom što imam jer vidim da nemamo svi iste mogućnosti. Na kampu sam već tri godine, krenula sam na nagovor prijateljice, ali sam nastavila zato što imam priliku svake godine družiti se s ovom predivnom djecom 4 dana. Ovdje su i moje dvije mlađe sestre, na moj nagovor su prošle godine volontirale na kampu, a za ovaj drugi nitko ih nije morao nagovarati.“
Vježbe u zabavne igre za Pužiće osmislio je mladi kineziolog Josip Poljak. Naglasio je kako nemaju svi istu razinu sposobnosti, da je netko jači, netko slabiji, nekome je bolja motorika, ali da svi urade nešto, sukladno mogućnostima, te da je najbitnije da se svi zabavljaju. Instalacije i različite poligone pomogla mu je postaviti supruga Kristina, bez nje, kaže, ne bi mogao te da ona nosi 50% posla. Inače bračni par Poljak već drugu godinu u borovoj šumici organiziraju jednodnevne i dvodnevne ljetne kampove za djecu koja moraju ispuniti najvažniji uvjet, ostaviti mobitele i u potpunosti se predati prirodi i aktivnostima u kampu, bez interneta, društvenih mreža ili tv-ekrana.
Matea Visković naglašava kako prečesto slušaju što osobe s invaliditetom ne mogu, te i njima samima a i javnosti, žele pokazati što i koliko mogu. S tim u vezi ističe: „Njih 50% i više moglo bi raditi neke jednostavne poslove, biti zaposleno na 4 sata, i mogu ići u školu, u vrtić, družiti se s prijateljima. Najvažnije je da osvijestimo okolinu i naše građane, što mislim da smo stvarno dosta uspjeli, da dođemo do svakog srca kroz različite ove događaje. Ljudi više ne pitaju zar mi imamo osobe s invaliditetom, ili djecu i mlade s poteškoćama, nego svi znaju da ih imamo, susreću ih, pozdravljaju ih, pomažu što treba.“
Ove godine kamp je Pužićima bio poseban jer su jedan dan išli na more. Da bi to uspjeli užurbano su vadili putovnice i s nestrpljenjem čekali, za mnoge od njih, prvo kupanje. Inače, „PUŽ“ je jedna od rijetkih udruga u BiH, ali i šire, koja na svakog svog člana ima barem jednog volontera i time se mogu ponositi i oni, a i Livno.
