Prije dva dana posrnuli mostarski gigant Aluminij je za jedan megawatsat električne energije plaćao cijenu od vrtoglavih 96 eura, a samo dan ranije 74 eura, što im “donosi” gubitak više od 600 dolara po jednoj toni proizvedenog metala aluminija. To je rezultat višegodišnjih unutarnjih i problema nastalih na svjetskim burzama ove godine na kojima ova kompanija istodobno kupuje i prodaje skoro sve svoje proizvode, piše Večernji list BiH.
Danas su se pogoni Aluminija, kompanije koju je prije 22 godine nakon ratnih razaranja otvorio predsjednik Franjo Tuđman, trebali ugasiti, no, kako doznajemo, “kupljeno” je još sedam vjerojatno ključnih dana za pokušaj spasa kompanije koja zapošljava skoro 900 ljudi i koja je okosnica života u Mostaru i Hercegovini. U tjedan dana znat će se planovi za 2019. godinu.
Glencorov uvjet
Zbog gotovo bezizlazne situacije u kojoj su se našli u posljednja dva dana postignut je ipak dogovor na razini ključnih suvlasnika kompanije te predstavnika vlasti iz Zagreba i Mostara da se osigura isporuka električne energije koju Aluminij po ovim cijenama više nije mogao kupovati, ali i glinice, jer je najveći dobavljač Glencore također postavio uvjete da neće isporučivati rudaču dok se unaprijed ne isplate dogovorene količine. U mostarskoj Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg Bosne (HZ HB) spremni su biti dio rješenja iako im je Aluminij dužan 180 milijuna KM (oko 90 milijuna eura), uz uvjet da taj teret u budućnosti ne dovede u pitanje opstanak i ove kompanije. “EP HZ HB će biti dio rješenja, ali je sigurno kako će i činiti sve da zaštiti vlastiti položaj”, naveli su iz ove tvrtke. Objasnili su kako tek predstoje razgovori između više dobavljača električne energije i predstavnika Aluminija. Dok su i jučer trajali razgovori o rješenju ovoga problema, Neovisni operator sustava (NOS) koji upravlja električnom mrežom je po svakih sat vremena isključivao ovu kompaniju s napona. Iz mostarske kompanije ističu da im je ključna potpora vlasti i Vlade FBiH kako bi se nagomilani problemi riješili jer ih oni sami ne mogu prebroditi. Kada je 2013. potpisivan sporazum kojim je Vlada FBiH povećala svoj udio s 24 na 44%, dogovoreno je kako će Aluminij dobiti status posebnog potrošača kojemu se aktivira pomoć iz FBiH subvencioniranjem cijene električne energije onoga trenutka kada se dogode poremećaji na tržištu. Ta odredba aneksa ugovora nikada nije aktivirana. Problemi ove kompanije započeli su s odlaskom višegodišnjeg direktora Mije Brajkovića 2009. godine kada su na računu bila 94 milijuna maraka, a danas su gubici oko 360 milijuna. Godinama se stvari nisu mijenjale, jesu samo uprave. Tijekom 2013., dok je na vlasti bila probošnjačka koalicija sa SDP-om na čelu, u samo godinu dana probijen je iznos od 124 milijuna maraka dugovanja zahvaljujući lošem odnosu prema kompaniji i ekstremno lošim ugovorima s dobavljačima. Koliko je u Aluminiju značajna “igra brojki”, pokazuje činjenica da s povećanjem jednoga dolara glinice po toni mešetari mogu izvući desetke milijuna maraka. U 2014. godini progresijom gubici su narasli na 213 milijuna, što je kompaniju dovelo pred nemogućnost daljnjeg poslovanja. Nijedna banka im nakon toga nije željela izdati bankovna jamstva kako bi mogli sklapati ugovore i na dulje razdoblje kupovati električnu energiju, glinicu, petrol koks i smolu koji čine više od 90 posto ukupnih troškova.
Privatizacija rješenje
Vlada FBiH je ipak u posljednjih nekoliko mjeseci donijela nekoliko kapitalnih odluka koje, međutim, još uvijek nisu imale stvarnoga učinka jer se radi o dugoročnim mjerama. Naime, Vlada je donijela odluku po kojoj Aluminiju odobrava financijsku konsolidaciju ove kompanije te otvara posebni transakcijski račun preko kojega bi mogli poslovati te onemogućava pokretanje prinudne naplate dugovanja. Pa ipak svi sudionici uvjereni su da se Aluminij unatoč svim problemima može privatizirati i da je to jedino rješenje. Najvažnije je osigurati da se do toga trenutka posve ne ugasi.
