Malo posavsko selo Kornica smjestilo se na tromeđi između Šamca, Modriče i Gradačca. Oduvijek je plijenilo svojim živopisnim izgledom, posavskom ravnicom koja je otvarala velike mogućnosti za život od plodova svojega rada, najviše od poljoprivrede. I na tom je području rat sve promijenio, opustošio i devastirao mjesto. Od 170 prijeratnih kuća s oko tisuću stanovnika, danas je stalno nastanjeno tek 15-ak domova u kojima je oko 30 povratnika. Prva je povratnica u Kornicu 74-godišnja baka Janja Antunović. Posjetili smo je u njezinu domu u koji tako rijetko dolaze gosti, kao i kod ostalih 30-ak povratnika. Baka Janja nas je dočekala vedrog raspoloženja, obradovana što joj je netko pokucao na vrata. Kaže kako se to rijetko događa jer uglavnom ih nitko ne pita kako žive, a kamoli trebaju li što.
Zajedno svekrva i snaha
Baka živi u istom domu sa snahom Marom. Svekrvi i snahi biti u istom prostoru za povratnice nije problem, tako da se baš i ne uklapaju u stereotipe na toj relaciji. Obje su, naime, ostale bez muževa i kako ne bi bile same, jedna dugoj pomažu i zajedno lakše rješavaju probleme. - Nikada se nismo posvađale ni mrko pogledale. U ovoj osami i tišini dobro je progovoriti s nekim i popiti kavu, a kako u selu nemamo ni zdravstvenu ambulantu, pa ni prodavaonicu, organiziranje odlaska do 10 km udaljenog Šamca za nas je velika prepreka pa onda taj problem lakše rješava Mara, kaže nam baka. Od Mare doznajemo aktualnosti iz mjesne zajednice gdje je uključena. Žali se na slab obilazak povratnika i pomoć jer jedino, kaže, poslom i obnovom mogu privući nekoga da se vrati. Baka Janja je s pokojnim mužem bila odlučna vratiti se 2001. - Živjeli smo najprije šest mjeseci u školi, a onda je stigla neka donacija iz Nizozemske, samo da zakrpamo kuću i uselimo se. Sve što vidite u najvećoj smo mjeri obnovile svojim radom, ništa nismo dobile od države ni bilo koga drugog.
Zorg udahnjuje život Kornici
Najviše nam pomaže Petar Lušo jer za njega uhranimo stoku i prodamo mu je, objašnjava nam povratnica. OPG Lušo (Zorg d.o.o.), koji pokušava udahnuti život u taj posavski kraj, inače smo ranije predstavili. Sagradio je farme, uredio pašnjake, sagradio tvornicu za preradu soka, a sve u cilju zapošljavanja. Baka kaže da je sve to odlično, još samo da im stignu mlađe obitelji i da se u selu začuje dječji smijeh jer škola služi samo za okupljanje povratnika. I dok smo razgovarale približavalo se vrijeme da se u susjednoj crkvi oglasi zvuk zvona, a to je zaduženje vitalne bake Janje koje nikako ne bi htjela propustiti. - Dođite nam u vrijeme blagdana, poručile su simpatične povratnice jer, kažu, samo tada selo “miriše” životom.
