Dok mladi proizvođač Sadam Ibrahimagić iz Vranduka kod Zenice razmišlja gdje s proizvedenim sirom, s druge se strane u BiH uvezu tisuće tona sira godišnje. Ibrahimagić je, piše agroklub.ba, kucao na mnoga vrata, no zanimanja među većim otkupljivačima nema. A sir je ekstra klase, pokazale su u više navrata laboratorijske analize Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru, koje su ovom proizvođaču kozjeg sira donijele zlatne medalje.
U njegovu je stadu 50 koza i jedan jarac, a uskoro će peta godina kako se ozbiljnije posvetio proizvodnji. On je, naime, s građevine iz Njemačke stigao posljednjim autobusom prije zatvaranja granica zbog pandemije COVID-19. Koze su već bile dio tog domaćinstva, ali samo za osobne potrebe. Tijekom korone naglo je narasla potražnja za kozjim lijekom, a u to vrijeme, kako Ibrahimagić kaže za agroklub.ba, "nisi mogao kupiti kozu, a kamoli proizvesti mlijeka koliko se tražilo". Polako su svoje stado širili, ali i asortiman, te je ubrzo stigla prva zlatna medalja za kvalitetu sira s Ekofarme Vranduk na kojoj sira za prodaju ima tijekom cijele godine.
- To me je potaknulo za dalje. Ljudi su počeli kupovati sir. Imali smo 20-ak koza i to nije bilo dovoljno, davale su oko 20 litara mlijeka dnevno - priča te dodaje kako su ženska grla ostavljali za rasplod, a jarca uglavnom uvezu iz Srbije, i to, kaže, prilično skupo plate. Koze su većinom alpske, tek nekoliko među njima je sanskih i balkanskih. U punoj laktaciji, tijekom osmog i devetog mjeseca, dnevna proizvodnja mlijeka je 80 litara.
- I to je dovoljno za 10 - 12 kilograma sira. Na proljeće treba 6-7 litara mlijeka za kilogram sira, a pred kraj sezone 5,5-6 litara jer mlijeko bude masnije - kaže Ibrahimagić za agroklub.ba, dodajući kako za sirenje koriste vlašićku maju.
U FAZ-u, kaže, nisu mogli vjerovati da ne prokuhavaju mlijeko jer su analize pokazale da nema bakterija. Sir sazrijeva 40-50 dana u kantama i "ima šmek kao vlašićki". Proizvodnja kozjeg sira i mlijeka njegovo je primarno zanimanje. U siječnju ove godine pokrenuo je obrt. Od 50 koza, kaže, godišnje može proizvesti dvije tone sira. Od početka 2024. uspio je prodati pola tone, još 400 kilograma je u hladnjači i čeka kupce. Za plasman se za sada snalazi, nešto proda na kućnom pragu, nešto po sajmovima, a dostavlja i po narudžbi na području Zenice.
- Toliko se sira uvozi, a ja sam ostao ovdje napraviti nešto, biti koristan društvu. Najlakše mi je uzeti torbu i opet otići u Njemačku. Voljeli bismo da se nađe netko tko će kupiti 100 - 200 kilograma. Kod mene košta 20 KM, a u Sarajevu 28 i 30 KM - kaže te se nada kako će pronaći partnera koji bi otkupljivao po 50 do 100 kilograma.
- Dao bih i nižu cijenu, samo da imam dvije-tri trgovine. To bi nam bio vjetar u leđa kako bismo se mogli dalje boriti. Mi se time bavimo, proizvodimo, čuvamo, još se moramo boriti za plasman. Tri-četiri posla radim i moram još jedan kako bi nam došao novac - navodi.
Ni nedaća koja ih je lani pogodila nije ih navela da odustanu. Tada im je izgorjela staja, a u požaru je stradalo i 35 jaradi od 3 do 4 mjeseca starosti. Koze su, srećom, preživjele.
