Izbori su praznik demokracije u svakoj normalnoj državi. Osim u BiH. Svih poslijeratnih godina izbori, bili opći ili lokalni, ostali su zapamćeni po nekom “detalju”. Negativnom, uglavnom. Kako su izborni ciklusi odmicali, poglavito nakon 2008. godine, svaki je bio sve teži. Mostar od te godine nema izbora, a njegovi građani su postali taoci odluka nekih “viših sila”. Ne mogu izabrati nikoga niti mogu išta promijeniti.
Hrvatima su i ovi izbori, održani 7. listopada, ostavili gorak okus.
Prvo je vođena neviđena huškačka, izrazito antihrvatska kampanja, a onda su se Hrvati ponovno suočili s nepravdom i uzurpacijom njihove biračke volje. Ne zna se što je gore, gaženje hrvatskih prava ili pravdanje takvih postupaka.
Bošnjaci su im izabrali člana Predsjedništva BiH. Praznik demokracije tako se pretvorio u narodni prosvjed, neprihvaćanje nametnutih izbora, još jaču borbu za nacionalna prava. Izbori su pokazali kako se izborna volja naroda ne poštuje te se sve češće postavlja pitanje zašto izlaziti na izbore kada Hrvatima drugi izaberu predstavnike. Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte, hrvatski je član Predsjedništva BiH u iduće četiri godine, mimo njihove volje. Izbor Hrvata nije vrijedio, oni su sa svojih 85 posto glasova izabrali Dragana Čovića. No, ti su glasovi bačeni.
Ostala je samo zapisana brojka u izvješćima, podsjetnik na izbor jednog naroda i ništa više. Svi oni Hrvati koji su glasovali doživjeli su udarac spoznajom kako u BiH nema demokracije. Nitko ne spori izbor svih ostalih građana te Srba i Bošnjaka. Ali zašto Srbi ne biraju bošnjačkog člana u Predsjedništvo BiH i zašto Bošnjaci ne biraju srpskog člana državnog vrha? Zašto se to samo radi najmalobrojnijem narodu? Ovo pitanje ostaje visjeti još dugo u zraku. Jedini način da Hrvati u BiH povjeruju u državu jednakih prava za sve jest izmjena Izbornog zakona kako jedan narod drugom ne bi (više) birao predstavnike u vlasti. Legitimno predstavljanje minimum je za normalne odnose.
Hrvati žele samo ono što im je Ustavom zajamčeno i da se to konačno prestane kršiti u BiH. Vlast nakon izbora još nije sastavljena ili se na pojedinim razinama parcijalno sastavlja. Sve ide teško. Nacionalne stranke SNSD, HDZ i SDA uvjerljivi su pobjednici proteklih izbora. Ali se i tu izigrava volja birača. Sastavljaju se vlade s manjinskim strankama, a zaobilaze pobjednici. Jedino su, uz Zapadnohercegovačku županiju, sastavili vlast bez problema u Republici Srpskoj. Izabrana je Narodna skupština, sastavljena Vlada... Na razini države, kao ni u Federaciji BiH, ništa nije započeto. Dom naroda Parlamenta Federacije BiH pokušava se sastaviti bez legitimnih predstavnika Hrvata. Za hrvatski klub pripremaju se “profesionalni Hrvati”.
Apsurd koji se samo u Bosni i Hercegovini može vidjeti. Do kada će vrijediti pravilo nedemokracije i prijevara? Odnosno, do kada će “nijemi promatrači”, poslani iz cijelog svijeta da ovu zemlju dovedu u red, šutjeti? Ili djelovati? Ali samo u korist jednih!•
