Zašto baš sada i zašto u inat svima - pitali smo Željka Bebeka uoči predstavljanja autobiografske knjige u Širokom Brijegu, na kojem će, uz glazbenika, sudjelovati i ghostwriter (pisac iz sjene) Robert Bubalo te direktor Croatia Recordsa Želimir Babogredac. Uz pitanja o knjizi, nismo mogli ne dotaknuti se i turneje koja je u tijeku, onoga što je bilo, ali i onoga što se pamti. Ipak je to Željko Bebek.
- S obzirom na to da imam dugačak životni staž, a i karijeru, ima se tu što i pričati. Možda se moglo i ranije, a možda će biti i dodatno. Večernjak je imao tu ideju koja mi je predložena, a ja sam je rado prihvatio. Napisali smo sve što se događalo od mog rođenja do danas. Razlog zašto se autobiografija zove “U inat svima” doznaje se kad se čita knjiga. U mom životu došlo je do te potrebe da za istu stvar trebam skupiti više energije nego drugi. Ima tu i nešto što mentalitetno pripada nama koji smo rođeni u Bosni, taj inat u kojem, unatoč svemu, uspijevamo koncentrirati svoju snagu i ustrajemo u onome što naumimo. No, s druge strane, to me dovelo do toga da, bez obzira na prepreke, uvijek mogu napraviti za korak više nego drugi. Iako sam imao velike prekide tijekom karijere, bilo je i trenutaka u kojima je mnogo ljudi, i kod nas i u svijetu, računalo da sam rekao sve što sam imao. Međutim, 2021. godine, kad smo objavili album “Mali oblak ljubavi”, vidjelo se zapravo da je to sve uvijek bilo samopotvrđivanje te ja, osokoljen i ohrabren, i dalje u budućnost gledam s optimizmom.
U 50 godina karijere dogodilo se mnogo toga, što se pamti?
- Kad karijera traje postoje vrhunske stvari koje održavaju razinu zanimljivosti i prodornosti. Tu je mnogo dobrih koncerata, intervjua, neprilika u koje čovjek može upasti i upada. To nije pravolinijsko kretanje, to je sinusoidno kretanje uspona i padova. Kada zbrojiš 50 godina, onda znači da se u toj karijeri dogodilo sigurno mnogo više dobrih nego loših stvari. One najbolje koje čovjek u glazbenoj karijeri pamti su, naravno, najveći koncerti koje si u životu dao i zahvaljujući kojima se ime od običnog pretvaralo u posebno. Jedna od najvećih stvari za mene bila je Hajdučka česma 1977. godine, kada se potvrdilo da je grupa Bijelo dugme napravila fantastičan rezultat tijekom vremena od nastanka do tog koncerta. Potvrdila se pred cijelim tržištem u bivšoj Jugoslaviji i diljem svijeta. Postalo je jasno da je to grupa koja je u rock’n’rollu postigla sve što se da postići i da bismo sigurno mogli računati i na svjetsku karijeru da smo se rodili negdje drugdje.
Uspjeli ste u svemu ostati i iz svega izići normalni, što vas je zadržalo takvim?
- Ja sam zaljubljenik u glazbu i imam povjerenje u sebe da mogu sudjelovati u glazbi ravnopravno sa svim talentiranim i dobrim izvođačima. Uz glazbu me veže i romantičarska crta kojom živim. Stanje moje svijesti je takvo da ispred svega stavljam ljubav i ja sam onaj koji je ljubavi jako posvećen cijeli život. Mislim, naravno, na ljubav među ljudima, u obitelji, prema supruzi i djeci. Sve to daje veliku snagu i energiju koja me drži i nadam se kako će mi poslužiti još mnogo vremena da dam još novih pjesama i ideja.
Što bi ovaj Željko danas poručio onom prije 50 godina, na početku karijere?
- Svakom tko bi me pitao za savjet, s obzirom na moje iskustvo, rekao bih da je najvažnije živjeti zdravo. Osnova je to jake energije i na taj način sve što poželiš moći ćeš i postići. Mnogo je stvari kojih se čovjek mora suzdržavati bez obzira na to koliko bile izazovne, koliko bile obećavajuće, jer među njima su uvijek koraci koji ti mogu oboriti posao, zadovoljstvo, ljepotu i život. Ja sam uvijek birao ono nešto što se danas zove briga za zdravlje. Koliko god sam se svojedobno i iscrpljivao, znao sam reći - stop i time produljivao i svoj vijek, energiju, raspoloženje da uvijek na dobar način putujem kroz život.
Novi album je iza vas, trenutačno ste na turneji.
- Ovo je godina u kojoj intenzivno radimo koncerte koje smo ostali dužni svojoj publici za vrijeme pandemije. Na turneji smo sve do kraja godine, a jedan od koncerata koji mi je drag i u iščekivanju je onaj u Mostaru, koji ćemo imati upravo za doček Nove godine. Nedavno smo održali jedan lijep koncert u Torontu, pripremamo se za Stuttgart pa Mađarsku. Velika je to koncertna aktivnost, a ja sam presretan što mogu predstaviti svoj bend s kojim sviram posljednjih deset godina. Posebno zadovoljstvo i najveća sreća je što je tu i moj sin Zvonimir kojeg publika strašno voli i koji jako doprinosi svojom glazbom. Sljedeće godine planiramo novi singl i siguran sam, kako moja ekipa autora i ja razmišljamo i vidimo, da će to biti sjajan rock’n’roll.
Poziv vašim obožavateljima na predstavljanje knjige u Široki Brijeg?
- Od Tomislavgrada pa do Međugorja, to su zaista krajevi u koje jako volim doći. Tu su posebni ljudi, poseban mentalitet. Na poziv Roberta Bubala odlučio sam doći na Mediteran Film Festival i dragim ljudima ovdje predstaviti svoju knjigu. Pozivam sve da nam se pridruže, a ja ću se potruditi ispričati dojmove koji su postojali i postoje i danas, sublimirati sve svoje priče koje su relevantne da se opišu u ovoj knjizi.•
