Sudbine obitelji Ivana Leutara i Duje Šantića uvelike su slične, piše Večernji list BiH. Njihovi očevi Jozo Leutar i Vlado Šantić ubijeni su, a država, odnosno centri moći su učinili sve da stvarne nalogodavce i ubojice zaštite od kaznenog progona. I to se nastavlja sustavno činiti dva desetljeća. Jučer se navršilo sedamnaest godina od atentata, eksplozije bombe podmetnute pod vozilo doministra unutarnjih poslova FBiH Joze Leutara u središtu Sarajeva koji je preminuo dvanaest dana kasnije od tih posljedica.
Fabriciranje dokaza
Tim povodom obitelj Leutar, doministar sigurnosti BiH Mijo Krešić, kao i izaslanstvo Federalne uprave policije, zapalili su svijeće te položili vijence na spomen-obilježje u Alipašinoj ulici u sarajevskom naselju Ciglane, na mjestu kobnog događaja. Istraga u ovome slučaju ponovno je nedavno aktivirana u Županijskom tužiteljstvu nakon jednog montiranog sudskog procesa, zataškavanja i fabriciranja dokaza. Preuzeta je zatim iz Sarajevskog županijskog tužiteljstva i otvorena u Tužiteljstvu BiH. Rezultirala je neuspjelim trošenjem vremena i novca. U međuvremenu je uspostavljen deveteročlani tim državne policijske agencije SIPA-e koji je počeo raditi na ovome vrlo složenom i osjetljivom slučaju na kojemu se testira i vjerodostojnost države i njezinih institucija. U međuvremenu suspendirano je više od pola članova istražnog tima koji se bavio slučajem “Leutar”. Ovaj incident uklopio se u jednu u nizu od desetaka drugih smišljenih propusta, preusmjeravanja istrage, fabriciranja dokaza, a sve u cilju skrivanja nalogodavaca ovoga ubojstva koje ima pečat organizirane državne mafije.
Kriminalac krunski svjedok
Kako drukčije objasniti da je država notornom kriminalcu, silovatelju i lažnom svjedoku isplatila 250.000 maraka za lažno svjedočenje, a da nitko nije pokrenuo istragu odgovornosti. Oni koji su instruirali, odnosno isplatili novac lažnome svjedoku također su bili dio lanca hobotnice. Tužitelj u Sarajevskoj županiji u ovome slučaju Mustafa Bisić, koji se istaknuo u usmjeravanju istrage i čudnih događanja s dokazima u postupku, kasnije je nagrađen i postao je voditelj Odjela za izdržavanje kaznenih sankcija pri državnom Ministarstvu pravosuđa. Promaknut je i Faik Lušija, tadašnji zamjenik voditelja krim-odjela u Federalnoj upravi policije, koji mlade kadrove odgaja u Policijskoj akademiji. Mehmed Žilić, koji je bio SDA-ov ministar unutarnjih poslova, je nakon okončanja mandata i ubojstva Leutara pet godina bio savjetnik za unutarnju politiku Sulejmanu Tihiću, tadašnjem članu Predsjedništva BiH, i Adnanu Terziću, predsjedatelju Vijeća ministara BiH. Na sličan način su počašćeni i kreatori slučaja generala HVO-a Vlade Šantića koji je likvidiran s nalogom “odozgo”. Prije svih, general Atif Dudaković i šef vojne policije Hamdija Abdić Tigar, koji su u ratu, ali i danas, gospodari života i smrti ovoga kraja. Najskandalozniji potez bila je odluka Županijskog tužiteljstva u Bihaću, što ustvari i opisuje utjecaj i moć politike, odnosno moćnika da se ovaj ratni zločin prekvalificira u civilno ubojstvo, a da se za tijelo ubijenog Šantića nikada ne provede DNK analiza kako bi se utvrdilo radi li se o istoj osobi.
