Nova studija dijeli pretilost u dvije različite podskupine, svaka s drugačijim učincima na fukcioniranje tijela. Ovo otkriće bi moglo rezultirati personaliziranijim načinu liječenja ovog stanja.
U ovom trenutku pretilost se dijagnosticira korištenjem indeska tjelesne mase (BMI), ali tim istraživača koji stoji iza ovog istraživanja kažu da je takav pristup previše pojednostavljen i da postoji rizik pogrešnih procjena zbog ignoriranja individualnih bioloških varijacija.
Jedan od novoidentificiranih tipova pretilosti karakterizira veća masa masnog tkiva, a drugu i više masnoće i manja mišićna masa. Na iznenađenje istraživača, istraživači su otkrili da je drugi tip pretilosti povezan s većim rizikom od upala što povećava rizik od raka i ostalih bolesti, piše Science Alert.
“Po prvi put vidimo da postoje barem dva različita metabolička podtipa pretilosti, svaka sa svojim fiziološkim i molekularnim značajkama koje utječu na zdravlje. Ako se ovi nalazi prevedu u klinički upotrebljiv test to bi moglo pomoći liječnicima da bolje skrbe o pacijentima”, rekao je genetičar J. Andrew Pospisilik s Instituta Van Andel u Michiganu.
Kako se definira pretilost?
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije navodi da je pretilost ili gojaznost prekomjerno nakupljanje masnih tkiva u tijelu zbog povećanja broja masnih stanica ili zbog povećanja njihovog volumena.
“Uzrok prekomjernoj tjelesnoj masi i gojaznosti je kompleksan, jer najčešće sudjeluje više čimbenika: genetski, prehrambeni, psihički, socioekonomski. Među njima od velikog značenja su oni čimbenici koji su posljedica stila življenja i koji se mogu mijenjati – pretjerani unos hrane, prekomjerno konzumiranje alkohola, tjelesna neaktivnost, stres. Sekundarna pretilost je posljedica različitih poremećaja i bolesti”, objašnjava Zavod.
Istraživanja provedena na blizancima
Znanstvenici su promatrali podatke 153 blizanca koji su prikupljeni u sklopu istraživačkog projekta TwinsUK te otkrili četiri metabolička podtipa koji utječu na tjelesnu masu: dva su sklona mršavosti, a dva su sklona pretilosti.
Ovi rezultati potvrđeni su na laboratorijskim miševima, koristeći miševe koji su genetski identični, odrasli su u istim uvjetima i jeli su istu količinu hrane. Podaci su pokazali da na tjelesnu masu ne utječu samo prehrana, okolina i genetsko nasljeđe.
Na nju izgleda utječu i epigenetski markeri, odnosno modifikacije na molekulama DNA koje mijenjaju način ekspresije gena. Epigenetika je razlog zašto blizanci s istom DNA nisu uvijek identični.
“Otkrića u našem laboratoriju bila su gotovo ista analizi podataka blizanaca. Opet smo pronašli dva različita podtipa pretilost. Na jedan od njih izgleda utječe epigenetika”, govori Pospisilik.
Ako se dva (ili više) tipa pretilosti potvrde u narednim kliničkim istraživanjima, to znači da različiti tretmani za pretilost, poput promjene u prehrani ili operacije, mogu imati različite učinke ovisno o tipu pretilosti. Dakle, upravo je nastalo jedno potpuno novo polje istraživanja.
Istraživanje pod nazivom Independent phenotypic plasticity axes define distinct obesity sub-types objavljeno je u znanstvenom časopisu Nature Metabolism.
