Velečasni Franjo Jurčević, župnik u Kastvu već 34 godine, koji je svoj 70. rođendan proslavio potkraj lipnja, kako kaže, “u još suverenoj i neovisnoj domovini jer je 1. srpnja Hrvatska takvom prestala biti” pa je taj datum proglasio Tužnim danom za Hrvatsku, svako malo podigne prašinu svojim komentarima koje redovito objavljuje na svom “Franjo blogu”.
Nazivaju ga i osebujnim i kontroverznim, ali i homofobom, nacionalistom, hadezeovcem, no on od svojih stavova ne odstupa. Poteze aktualne vlasti, koju naziva koalicijom pijetlova, pomno secira ne libeći se napisati da je prodala hrvatsko dostojanstvo i hrvatsko materijalno i duhovno bogatstvo te da namjerno gura Hrvatsku pod jaram interesa krupnog kapitala, a onda i posredno u neku novu balkansku uniju.
Robovi u vlastitoj kući
Napisali ste da je ulazak u EU tragedija za Hrvatsku, a zadnjeg dana lipnja hrvatsku ste zastavu spustili na pola koplja u znak žalosti?
– Dva je dana zastava bila na pola koplja, dok se u Hrvatskoj slavilo, ali Tužni dan označio sam još u listopadu na katoličkom kalendaru župe sv. Jelene Križarice za ovu godinu, samo vi to niste primijetili. Moje mišljenje o EU nije od danas. Podignuo sam zastavu kad je Europska unija postala realnost u Hrvatskoj i sada čekam da se drugi probude iz tog sna “koji smo sanjali”. Slijedi tužno vrijeme, postat ćemo robovi u vlastitoj kući.
Na što točno mislite?
– Naši pregovarači pristali su na svakakve ucjene, a mi zapravo ne znamo ni jedan posto onoga što su ispregovarali. Svaki nas dan šopaju nečim novim i onda kažu da je to usklađivanje sa zakonodavstvom EU. Nama prigovaraju ovo i ono, a gdje su te europske norme kad se otkrije da u Italiji više od 79 milijardi eura završi u rukama mafije. I plaća povjerenika Mimice ide iz našeg džepa. U EU ćemo samo izgubiti. Što ćemo mi tom tržištu ponuditi? Pa nemamo ni proizvodnju za sebe. Mi u EU nismo trebali ići na ovaj način. Ovo nije obrana hrvatskih interesa nego potpuna prodaja. Već su prodali autoceste, a prodali su i vodu, prvog dana dali su nam neka dva kredita za vode. Sve je to bilo maherski pripremljeno da naivni hrvatski građani misle: evo, dobili smo čim smo ušli. To je cinizam.
Uvjereni ste da ćemo u EU biti manje vrijedni, mali i jadni?
– To već jesmo. Mislim, krive su vlasti koje nas vode, svih vrsta, boja i predznaka, a najodgovorniji HDZ i SDP jer su najveće stranke. Nijedna vlast osim Tuđmana nije štitila hrvatske interese.
Ali i predsjednik Tuđman isticao je važnost ulaska u EU?
– Da, ali ne puzeći i plazeći. Sjetite se samo kako su nakon njegove smrti svakojake europske činovničiće primali najviši dužnosnici. Takvi ni u svom selu nisu ništa značili, a nama su solili pamet. Paradoks je da one koji su nas vukli za nos 10 godina mi sada slavimo i plješćemo im.
Svojedobno su vas bile pune novine zbog pisanja o događajima na GayPrideu u Beogradu, osuđeni ste na uvjetnu kaznu zbog poticanja na nasilje iz mržnje prema gay osobama na svom blogu.
– O tome ne mogu govoriti da opet ne završim na sudu, a o ljubavi osoba istog spola mislim isto što je i Svjetska zdravstvena organizacija mislila do prije nekoliko godina. One koji me prozivaju pozivam da mi objasne što to znači biti homofob, kontroverzni župnik, lokalni šerif, desničar, hadezeovac, jer ja pojma nemam.
Još se nije naradio
Pisanje vam nije naštetilo, Crkva vam je uvijek puna, nadbiskup vas nikad nije “kaznio”. Mislite li da na blogu kažete ono što većina misli, a šuti?
– Ja samo vršim svoju službu. Moj je jedini “veliki grijeh” to što sam iskren. Ako je to šerifovanje, onda sam ja i te kakav šerif. Ali u crkvi nikad ne govorim o onome što pišem na blogu. Da svakome kažem što mu ide, primjer vam je da sam, kad se otvarala obilaznica, a bili su i Sanader i onaj iz autocesta koji je poslije završio u zatvoru, prije blagoslova rekao da je lijepo što se hvale da su radovi završili prije roka, ali da radnici nisu šest mjeseci dobili plaću. “Prao” sam i Carlu del Ponte, i Kosor, i Sanadera, sada aktualnu vlast. Lijepe mi da sam hadezeovac, a ja nikad nisam bio ni u jednoj stranci, ali ću raditi sa svakom koja bude djelovala za dobrobit moga naroda i građana Hrvatske.
Je li istina da obje internetske stranice, i svoju i župnu, plaćate sami?
– Ja sam jedini svećenik kojem putem interneta možete prijaviti krštenje, vjenčanje, a ako znate kad ćete umrijeti, možete i pogreb. Internetsku domenu sam plaćam, nikad nisam tražio od nadbiskupije naknadu za to. Moja je župa dovoljno jaka da ne trebamo pomoć. Ni plaću ne primam jer meni ne treba davati, daju mi ljudi. I mirovinsko plaćam sam, ali neću još u mirovinu jer se još nisam naradio.
Kažete da se niste naradili, a poznati ste po humanitarnom radu, obnovi sakralnih objekata, imate daleko najviše blagoslova kuća, vjenčanja, krštenja...
– Dijelom je to zato što su mi vjernici ostali vjerni, a dijelom zato što su me novinari učinili poznatim. Ima istine i u tome da nisam kao drugi moji kolege koji su papskiji od pape pa ljudima prave probleme zbog sitnica. Kod mene je sve u okvirima crkvenih propisa, ali onako, na rubu žileta.
>>Vlč. Jurčević 1. srpnja nazvao danom žalosti
Preuzeto sa www.vecernji.hr
