U posljednjih šest godina zabilježeno je ukupno 1699 osuđujući odluka za kazneno djelo nasilja u obitelji. Ovaj podatak je objavljen u analizi primjene zakona o zaštiti u obitelji. Kaznena politika sudova prema počiniteljima kaznenih djela nasilja u obitelji je izuzetno blaga, što je razvidno iz podatka da u ukupnom broju osuđujućih odluka dominiraju uvjetne osude kojih je izrečeno 1296, navodi se u analizi.
Podsjećanja radi, postupanje po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, u smislu izricanja zaštitnih mjera, dano je u nadležnost prekršajnim odjeljenjima općinskih sudova. Usvajanje Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji preklopilo se s reformom sudova za prekršaje u smislu da su spojeni s općinskim sudovima koji imaju teritorijalnu nadležnost u općini u kojoj je bio smješten sud za prekršaje. Do tada su sudci za prekršaje postupali isključivo po Zakonu o prekršajima u procesnom smislu i bili su nadležni isključivo za prekršajna djela. Reformom kaznenog zakonodavstva sudci koji su do tada obavljali dužnost sudaca za prekršaje imenovani su za sudce općinskog suda. Navedeno znači da su, naročito u manjim sudovima, ovi sudci pored prekršajnih predmeta preuzeli i neke druge predmete npr. građansko-pravne, kaznene i sl., dok su u nekim drugim sudovima preuzeli druge predmete i ne bave se uopće prekršajnim predmetima. Zakonodavac je u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji nadležnost za postupanje u dijelu koji se odnosi na izricanje zaštitnih mjera dao u nadležnost prekršajnim odjelima općinskih sudova iz razloga što je ocijenio da sudci prekršajnih odjela mogu osigurati žurnost u rješavanju zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera. Kazneni postupak, ako se ne radi o pritvorskom predmetu, u principu dugo traje zbog složenosti samog postupka i opterećenosti sudova, te kao takav nije u mogućnosti osigurati neophodnu žurnost u rješavanju. S druge strane, primjena Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, naročito u prve dvije godine, uvela je zabunu kod većine sudaca općinskih sudova, s obzirom da ovaj zakon nije usklađen sa Zakonom o prekršajima i ima niz manjkavosti.
Ova nedoumica odnosila se na to da sudci u prekršajnim odjelima i dalje postupaju samo po predmetima koji predstavljaju prekršajna djela. Praćenje sudskih postupaka za kazneno djelo nasilja u obitelji prvenstveno je otkrilo činjenicu da je nasilje u obitelji u 69 slučajeva od ukupno 78 praćenih izvršeno prema članovima obitelji s kojima počinitelj živi u zajedničkom kućanstvu.
