Učestale tvrdnje kandidata da su natječaji za popunu radnih mjesta u državnoj administraciji unaprijed namješteni, pa i incidentne situacije koje se s tim u vezi događaju, vjerojatno su bili glavni motivi da Vijeće ministara BiH u izmjene i dopune Odluke o načinu polaganja javnog i stručnog ispita unese i nove odredbe o zabranjenom i kažnjivom ponašanju.
Odgovor države
Naime, nedavnom korekcijom spomenute odluke dopunjena su zabranjena i kažnjiva ponašanja kandidata i članova povjerenstava, tako što su ista proširena i na iznošenje neistina i prijetnji. Oni kandidati i članovi povjerenstva koji budu iznosili neistine i prijetnje bit će novčano kažnjeni u iznosu od 100 do 300 KM, koliko iznose kazne i za ostale prekršaje. Prvotnom odlukom bilo je predviđeno da se novčanom kaznom od 100 do 300 KM prekršajno kazni osoba koja prilikom sudjelovanja na javnom natječaju, kao kandidat u bilo kojoj fazi natječaja, teže naruši red ili učini nepristojnost. Ista sankcija je važila i za one kandidate koji svojim podneskom povrijede običaje pristojnog i uljudnog ponašanja bilo koje vrste prema agenciji, odboru, njihovim državnim službenicima, zaposlenicima, odnosno članovima povjerenstva.
Na kraju, novčana kazna je bila predviđena i za članove povjerenstva za izbor koji teže naruše red ili učine nepristojnost ili svojim podneskom povrijede običaje pristojnog i uljudnog ponašanja bilo koje vrste prema agenciji, odboru, njihovim državnim službenicima i drugim osobama.
Nemoguće namještaljke
Činjenica je da korupcija prilikom izbora kandidata nikada nije sudski dokazana, iako je bilo kaznenih postupaka. Također, iz Agencije za državnu službu BiH u više navrata su ponovili kako je skoro nemoguće “namjestiti” natječaj. Ipak, iskustva onih koji su se prijavljivali na desetke različitih natječaja za radna mjesta u državnoj administraciji govore drukčije. Kandidati često i prije polaganja ispita doznaju tko će biti izabran, a pojedini zastupnici u Parlamentu Bosne i Hercegovine su, i sami suočeni s pozivima građana, postavljali upite o namještanjima natječaja. Najspornije je, čini se, raspisivanje natječaja za popunu radnih mjesta na kojima su već, po osnovi ugovora o radu ili ugovora o djelu, angažirane određene osobe.
Prema pravilu, upravo oni bivaju izabrani na tim natječajima, pa postoji stvarna sumnja u jednakost kandidata u postupku. Prema nekim informacijama, koje su za govornicom iznosili i državni parlamentarci, 70 posto radnih mjesta za koja se raspisuju natječaji je već “rezervirano”.
